1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Patnja sirijskog stanovništva

Zbog građanskog rata u kojem je poginulo više od 100.000 ljudi Siriju je napustilo oko dva miliona ljudi. Oni koji nisu imali novca su ostali u zemlji u nadi da će rat uskoro prestati. Tako već dvije godine.

Muškarac sa suprugom i djecom napušta Siriju

Siriju je već napustilo dva miliona ljudi

„Ovdje nema nikakvih problema“, kaže Nelly Najar iz Damaska. “Upravo sam se vratila s posla. Malo kasnije ćemo izaći i bilo gdje pušiti nargilu”, priča Nelly s kojom smo razgovarali putem telefona. U arapskom svijetu se pušenje nargile tumači kao ritual potpunog opuštanja. Da li to znači da je u Damasku sve normalno, da nema rata, pucanja i nasilja na ulicama? Dakle, ništa od onog o čemu zapadni mediji svakodnevno izvještavaju.

Pogled kroz snajper u Damasku

Na stalnom nišanu snajperista

“Možda je zaista tako” kaže Ahmad Hissou, novinar Deutsche Wellea koji je svakodnevno, telefonom ili e-mailom, u kontaktu sa ljudima u Siriji. Veze su često u prekidu, posebno u prigradskim naseljima oko Damaska koja su pod kontrolom pobunjenika. Pored loših telefonskih veza stanovništvo je često i bez električne energije koje nema po nekoliko sati, a ponekad i nekoliko dana.

50 metara između različitih svjetova

Ahmad Hissou poznaje mnoge sudbine ljudi iz Damaska koje su sasvim drugačije od onog o čemu govori Nelly Najar. On zna priče o bombaškim napadima, snajperistima, dugačkim redovima ispred pekara i praznim pijacama. Isto tako on poznaje i onu stranu o kojoj govori Nelly Najar. “To su sasvim različiti svjetovi koji su jedan od drugog često udaljeni samo oko 50 metara”, kaže Hissou.

Građani na ulici u Damasku

Pokušaj normalnog života u Siriji

Martin Glasenapp, aktivista humanitarne organizacije Medico International je nedavno boravio u Siriji i potvrđuje riječi novinara Deutsche Wellea: „Ukoliko živite u četvrti u kojoj je većina stanovništva uz predsjednika Asada onda možete relativno mirno živjeti“. Te gradske četvrti osiguravaju vladini vojnici i u njima se život normalno odvija kao u stara vremena. Javne ustanove rade, a škole i bolnice su otvorene. „Nelly Najar kaže da se tu mogu kupiti i namirnice, mada su cijene porasle. “Sve je tri puta skuplje nego ranije” kaže Najar.

Utočište u sigurnim oblastima

Bogate i dobro osigurane četvrti u Damasku ipak nisu pošteđene rata. U njih dolaze izbjeglice iz ostalih dijelova zemlje. Šest od 23 miliona Sirijaca je napustilo svoje domove. Samo trećina (oko dva miliona) je otišla u inostranstvo. Četiri miliona Sirijaca je spas potražilo u relativno sigurnim zonama unutar zemlje.

Prije nekoliko dana je u susjedstvo Nelly Najar došao veliki broj ljudi koji se boje biti u blizini objekata Asadove vlade. Bilo je to onda kada je izgledalo da će SAD svakog momenta bombardovati vladine zgrade u Damasku. U tom trenutku su i dobrostojeći građani imali sudbinu kao i ostale izbjeglice. Onaj ko je u mogućnosti je porodicu već poslao u inostranstvo. Iz bogatijih četvrti je samo u Jordan pobjeglo 30.000 ljudi. Nelly Najar je u razgovoru za Deutsche Welle rekla da je i ona prije nekoliko dana razmišljala o bijegu: “Bolje nam je otkako su napadi odgođeni”.

Damask nakon bombaškog napada

Ipak, normalan život je teško zamisliv

Stalni strah od iznenadnih napada

“Samo nekoliko ulica dalje je situacija drugačija”, kaže Martin Glasenapp: “Onaj ko živi u predgrađu, prije svega u sunijskim predgrađima u kojim se svakodnevo vode borbe, permanentno živi u opasnosti da će biti žrtva bombaškog napada ili meta snajperiste”.

Ipak u Siriji ima i područja koja su relativno mirna. Tamo se rat osjeća na privrednom planu, broj nezaposlenih se povećava, a snabdjevanje stanovništva je lošije. “Putevi kojim se snabdjeva stanovništvo su često u prekidu. Jedan od primjera je proizvodnja nafte u kurdskom reegionu na sjeveroistoku zemlje”, kaže Glasenapp. “Naftna izvorišta su u rukama kurdske milicije. Međutim, oni ne mogu proizvoditi benzin jer su glavne rafinerije u područjima na obali”, kaže Glasenapp.

Policija ili regionalna policija?

Za aktivistu Medico Internationala je malo čudno što do sada nije bilo dramatičnih poteškoća u snabdjevanju stanovništva životnim namirnicama. “Zajedno se pokušava recimo otvoriti pekara i obezbijediti sve ono što je potrebno za normalan žiot”. Međutim, i to je iz dana u dan sve teže. “Već imamo prve slučajeve u kojim je stanovništvo gladno. Međutim, društvo još uvijek pokušava biti solidarno”, kaže Glasenapp.

Mesar siječe meso

Životnih namirnica još uvijek ima "dovoljno"

Situacija u kojoj se nalaze Sirijci će biti teža što duže budu trajale borbe. Ne samo zbog toga što privreda slabi, nego i zbog toga što su ustanici sve više pod kontrolom radikalnih grupa. 40 posto od 100.000 naoružanih pobunjenika su u međuvremenu radikalni islamisti. Martin Glasenapp kaže da u jednom manjem gradiću uz tursku granicu u kojem živi 50.000 stanovnika već sada postoji više od 150 naoružanih pobunjeničkih grupa. “Čak ni lokalne građanske grupe ne mogu formirati policiju jer radikalizovane grupe žele regionalnu policiju”, kaže Glasenapp.

Autori: Alois Berger/ Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić