1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Partijska svečanost uz proteste opozicije i nevladinih organizacija

Sinoć je u Budvi uručene nagrade za mir i humanost Internacionalne lige humanista iz Sarajeva bivšim crnogorskim čelnicima Milu Ðukanovicu i Svetozaru Maroviću

default

Sporna ličnost

Iako je proslava uručenja nagrada bivšim crnogorskim čelnicima pompezno organizovana u luksuznom hotelu “Splendid” u Budvi, malo je tu zaista bilo svečarske atmosfere. Jer, niko se od uglednih zvanica nije odazvao pozivu ILH da prisustvuje ovoj ceremoniji. Nije tu bilo ni bivših predsjednika Ceške, Makedonije i Slovenije Vaclava Havela, Kira Gligorova i Milana Kučana, kao ni predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića, koji su takode trebali dobiti nagrade za humanizam ILH.

Nije tu bilo ni predsjednice ILH, austrijske politicarke Sonje Štiglbauer, koja se usprotivila da se nagrade te organizacije dodijele Ðukanovicu i Maroviću.

Indikativno je svakako da na skupu nije bilo ni čelnika Socijaldemokratske partije (SDP), manje članice crnogorske vladajuće koalicije. SDP je, inače, početkom devedesetih bila dio antiratnog pokreta u Crnoj Gori, a njen funkcioner Miodrag Iličković je čitavu ovu svečanost uručivanja nagrada bivšim crnogorskim zvanicnicima nazvao “cirkusom”.

Bio je to, dakle, uz male izuzetke, tek skup clanova i simpatizera Demokratske partije socijalista (DPS), ciji je predsjednik Milo Ðukanovic, a potpredsjednik Svetozar Marovic. Zato je Ðukanovic, nakon primanja Zlatne povelje mira ILH rekao da se “u svom politickom djelovanju nicega ne stidi, a da je za sve krivo zlo vrijeme”.

A citava ova predstava malo je koga u Crnoj Gori ostavila ravnodušnim. Jer, ipak je kratak period od pocetka devedesetih do danas, i svježe su uspomene na najistaknutije crnogorske celnike iz tog perioda.

A oni su tada malo govorili o miru, tacnije bili su vjerni saveznici Slobodana Miloševica. Zato su aktivisti nevladinih organizacija juce pred zgradom Predsjednika Crne Gore dijelili gradanima “citate sa izjavama o miru” laureata ILH. “Nametnuti rat cemo dobiti, baš kao što smo takve protivnike, kao što su oni, pobjedivali tokom citave naše istorije. Samo, ovoga puta cemo ih pobijediti i završiti zajednicki život s njima, nadam se za sva vremena”, govorio je “miroljubac” Ðukanovic, dok je njegov sudrug Marovic porucivao: “Nije bilo moguce drugacije obezbjediti mir, a moguce ga je bilo zaštititi silom, jer je sila na mir napala i krenulo zlo”.

Opoziciona Liberalna partija izvela je u Budvi performans pod nazivom “Sjecanjem protiv lobotomije”.

U svakom slucaju, urucivanjem priznanja za mir i humanost Ðukanovicu i Marovicu pokušavaju se oprati njihove biografije i istovremeno prebrisati sjecanje na bližu prošlost.

A crnogorskom društvu je, u interesu njegove buducnosti, kao vazduh potrebno suocavanje sa tim necasnim periodom. Jer, prošlost koja se potiskuje, vraca se ne kao farsa, vec kao sablast.

Zato je i logicno da se predstava u Budvi organizuje upravo na petnaestogodišnjicu prisilne deportacije oko 150 bosansko-hercegovackih izbjeglica iz Crne Gore snagama Radovana Karadžica, od kojih je vecina kasnije ubijena u zatvoru u Foci!