1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Paranoidni strah od hrišćanskih misionara u Turskoj

U članku pod nazivom «Bizarni strah od misionara» Frankfurter Allgemeine Zeitung osvrće se na ubistvo tri krišćanina u turskom gradu Malataya:

Supruga ubijenog Necata Aydina, Semsa Aydin

Supruga ubijenog Necata Aydina, Semsa Aydin

«Svaki od pet ubica došao je sa nožem, sakrivenim u džepu sakoa i pismom u kojem je pisalo – mi smo petorica braće i zajedno idemo u smrt-. Oni nisu otišli u smrt, već trojica nedužnih ljudi. Pet mladića iz Malataye, koji su se spremali za upis na fakultet, najprije su saslušali svoje žrtve a potom su ih zaklali. Žrtve su bili članovi hrišćanske zajednice u ovom gradu. Meta je bio 35-godišnji Aydin Necati, predstojnik zajednice konvertiranih Turčina, koji su sa islama prešli u hrišćanstvo. Druga žrtva bio je 32-godišnji Ugur Yueksel a treća 46-godišnji Nijemac Tilman Geske, koji je 2003-e sa svojom ženom i troje djece doselio u Malatayu. Ubijeni Aydin Necati još je 2000-te godine bio u zatvoru jer je navodno vrijedjao islam. Njegova zajednica brojala je 20 ljudi, koji su prešli na hrišćanstvo. Najveća takva zajednica u Turskoj je u Istanbulu i broji 300 članova. Na molitvu oni odlaze u američku crkvu pod nazivom Union curch, koja turska država priznaje. Ovu priviliegiju drugih 80 nezavisnih krišćanskih zajednica u Turskoj, sa izuzetkom Izmira i Ankare, nemaju. Nezavisne crkve su organizirane kao udruženja jer za njihovu gradnju nema pravne dozvole, tako da je njihov status u nelegalan. Većinu hrišćanskih zajednica osnovali su misionari. Procjenjuje se da je u Turskoj oko 1000 misionara i da dolaze uglavnom iz Amerike i Koreje. Turska javnost smatra ih agentima i oni bacaju sjenu na turske hrišćane,

piše «Frankfurter Allgemeine Zeitung». «Die Welt» na istu temu u članku pod nazivom: Turska država toleriše progon misionara» dodaje:

«Već pet godina u Turskoj postoji paranoidni strah i huškanje naroda protiv rada pravih ili tobožnjih hrišćanskih misionara. To se proklamira putem radija i televizije, brojnih okruglih stolova i interneta. Kulminacija toga bilo je bestijalno ubistvo članova izdavačke kuće, koja je štampala Bibliju. Riječ nije o etabliranim i privatnim crkvama, već o nezavisnim ,evangelističkim zajednicima, koji nisu pod crkvenom hijerarhijom. To je ujedno i jedina rastuća zajednica hrišćana u Turskoj. Po turskom zakonu misioniranje je zločin. To nije medjutim razlog što ih turska država drži u nemilosti. Progon misionara je jedina tema po kojoj se slažu i umjereni i radikalni krugovi u Turskoj,

piše list «Die Welt» i dodaje:

«Približavanje Turskoj Evropi i njenom sistemu vrijednosti ne odgovara ni privilegiranim elitama brutalnog laicizma niti malim grupama radikalnih islamista. Islamistički nacionalisti dovoljno su odlučni da parališu Tursku i zaustave njen napredak. Na Erdoganu je sada da pokaže da je država u stanju da odlučno porazi radikalne snage.