1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Paralelna bavarska spoljna politika

Najveći protivnik izbjegličke politike Angele Merkel u njenim redovima je bavarski premijer Horst Zehofer. On trenutno vodi neku vrstu „paralelne spoljne politike“. Da li je to uobičajeno?

Angažman bavarskog premijera Horsta Zehofera nije neoubičajen: i premijeri drugih pokrajina odlaze na poslovna putovanja u inostranstvo i sastaju se sa liderima drugih zemalja. Pritom se uglavnom radi o traženju investitora, kooperacijama ili kulturnim projektima. Međutim, uz sve to još voditi i spoljnu politiku specifičnost je Bavarske – i ima tradiciju. „Paralelna spoljna politika“ nije izum Horsta Zehofera.

Njegov prethodnik, legendarni predsjednik Hrišćansko-socijalne unije (CSU) Franc-Jozef Štraus, sedamdesetih i osamdesetih godina, iako mu je istekao poslanički mandat u Bundestagu, iz Bavarske je vodio svoju spoljnu politiku. I pored negodovanja drugih stranaka, on je, na primjer, imao intenzivne kontakte sa vojnim diktaturama u Paragvaju i Čileu. Kasniji premijer Edmund Štojber striktno se protivio priključenju Turske i za to se zalagao sve do svog povlačenja 2007. godine. Na tu tradiciju želi da se nadoveže Zehofer.

Novi početak kroz izbjegličku krizu

U novembru 2015. godine generalni sekretar CSU Andreas Šojer za list „Frankfurter algemajne cajtung“ napisao je tekst pod naslovom „Spoljna politika je opet egzistencijalno pitanje“. Šojer je u tom tekstu tvrdio da aktuelne krize predstavljaju „najveću spoljnopolitičku prekretnicu od 1989. godine“. Na tom polju Njemačka nije dala „jaku figuru“. „Politika otvorenih vrata“ Angele Merkel je poseban put koji evropski susjedi ne žele da slijede. To što Njemačka druge zemlje optužuje zbog toga što ne slijede „berlinsku politiku bez granica“ je greška. Važnije je, međutim, ozbiljno prihvatiti protivljenja i redefinisati svoju politiku. „Vrijeme je da naša spoljna politika sačuva Evropu, obezbjedi granice i zastupa snažnu poziciju ka spolja“, pisao je Šojer potpuno u duhu šefa stranke Zehofera.

Zehofer se ovog petka (4.3.) sastaje s mađarskim premijerom Orbanom

Zehofer se ovog petka (4.3.) sastaje s mađarskim premijerom Orbanom

U decembru je CSU pokazao da misli ozbiljno. Bavarska ministarka privrede otputovala je u Moskvu. U Minhenu je Zehofer govorio o „spoljnopolitičkom klubu“, a potom otputovao u Bugarsku. Vrhunac ofanzive bila je posjeta Zehofera i Štojbera Moskvi početkom decembra, gdje su se sastali sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

U petak (4.3.) Zehofer planira da posjeti mađarskog premijera Viktora Orbana. Zatim ide u Kijev, a kasnije tokom godine ponovo u Moskvu. „Ojačavamo našu istočnoevropsku strategiju“, kaže Zehofer u intervjuu za magazin „Špigel“. Treba dodati da su upravo odnosi sa Rusijom i Mađarskom i sa Putinom i Orbanom već godinama dobri.

Dvoboj sa Merkelovom

„Spoljna politika“ Zehofera ima, dakle, jasan geografski pravac. Za to postoji aktuelan unutrašnjopolitički razlog. Varšavu, Budimpeštu i Minhen ujedinjuje kritika izbjegličke politike Angele Merkel. Tamo Zehofer pronalazi saveznike. I to ga snaži u unutrašnjopolitičkom sučeljavanju sa Berlinom: Zehofer kao „nacionalno rješenje“ želi da sprovede uvođenje gornje granice za izbjeglice, jer baš i ne vjeruje u evropski put Merkelove.

Ali i Zehofer je pod pritiskom. Većina izbjeglica na njemačku teritoriju ulazi u Bavarskoj. Iako se ta savezna pokrajina uzorno suočava sa situacijom na terenu, nezadovoljstvo u vezi sa izazovima i posljedicama proteklih sedmica i mjeseci drastično je poraslo. Na takvo raspoloženje u opštinama, u javnosti i redovima političara stranke CSU, Zehofer je prinuđen da reaguje – ukoliko želi da ostane vjeran svojim stavovima, tradiciji i bude narodni tribun.

Obavezan na uspjeh

Zehoferova spoljna politika do sada nije primorala kancelarku na zaokret. Nije je pokolebao ni zahtjev da se ekonomske sankcije Evropske unije protiv Rusije olabave. A one pogađaju i bavarski izvoz. Sankcije moraju da ostanu sve dok se sporazum iz Minska u potpunosti ne sprovede. Dakle, Zehoferova ofanziva do sada nije bila naročito uspješna.

Ali uspjeh Zehofera mjeri se na drugi način. Radi se o apsolutnoj većini za CSU u Bavarskoj. Dakle o tome da se samostalno, bez koalicionih partnera, drži vlast u pokrajini. Za razliku od Štrausovog vremena, to danas nije nešto što se podrazumijeva. Teška situacija sa izbjeglicama i njen profiter, desničarsko-konzervativna Alternativa za Njemačku (AfD), dodatno pojačavaju tu neizvjesnost. U Bavarskoj se izbori održavaju 2018. godine. Zehofer zapravo tada želi da se povuče i da svoje poslove „uredno“ preda novoj generaciji – naravno sa povoljnim odnosima snaga po CSU. Samo će na taj način, jedno je od njegovih uvjerenja, glas CSU imati težinu u Berlinu. Iako je to u stvari regionalna stranka.