Papa Benedikt XVI posjetit će Aušvic

Aušvic je najveće groblje Evrope. Sastoji se iz jednog logora, nazvanog Aušvic I i tri kilometra udeljanog Birkenaua, zvanog Aušvic II. Prvi obuhvata površinu od dvadeset hektara. Birkenau se nalazio na površini od 175 hektara. Ovdje senalazi 28 dvospratnih kućica u kojima posjetioci mogu vidjeti razne izložbe. One počinju uvijek uz uputstvo da Aušvic nije samo obični muzej već groblje, iako u njemu nema grobnica. Halina Jastrzebska je istoričarka i već dvadeset godina radi u Državnom muzeju Aušvic-Birkenau. Ona ukazuje na jednu urnu napunjenu pepelom: «Urna sa pepelom simbolično predstavlja grob za ljude koji su stradali u Aušvicu. Prema procjenama, u cijelom logoru je usmrćeno preko 1,5 milion ljudi. Devedeset posto njih bili su Jevreji, druga grupa po veličini bili su Poljaci, zatim Sinti i Romi. Četvrta grupa po veličini bili su Rusi, uglavniom ruski ratni zarobljenici.»

Odluka o masovnom uništavanju

Na ulazu u prvi logor stoji natpis «Arbeit macht frei»- rad oslobađa. Kroz kapiju su svakodnevno prolazili zarobljenici koji su tu radili i naveče se vraćali u svoje ćelije, ukoliko bi uopšte za to smogli snage ili ukoliko u međuvremenu ne bi bili ubijeni od strane razjarenih stražara. Zatvorenici su morali sami izgraditi i koncentracioni logor Birkenau. U ljeto 1941 godine nacionalsocijalisti su počeli sa masovnim uništavanjem Jevreja. Aušvic Birkenau je bio centar tih uništavanja. Izgradnja baraka, gasnih komora i četiri krematorija počela je u oktobru 1941. godine. Konferencija na Wanskom jezeru na kojoj je Hitler donio odluku o tzv. «konačnom rješenju jevrejskog pitanja», održana je 20.januara 1942 godine. Trebalo je biti uništeno dvanaest miliona Jevreja iz cijele Evrope.

Ostaci zločina

Četiri krematoirija u Birkenau imale su dnevni kapacitet za tri do četiri hiljade leševa. No ti kapaciteti nisu bili dovoljni. Halina Jastrzebska stoji ukazuje na rekonstruisani model logora: «U Birkenau se sada mogu vidjeti samo ostaci gasnih komora i krematorija. No, mi posjedujemo forografije iz tog vremena, planove gradnje, izjave zatvorenika i poljskih prislinih radnika, izjave preživjelih.» To što su u Birkenau mjestu na kojem su izvršena najveća masovna ubistva ostale još samo ruine ima i svoj razlog. Pravovremeno, prije oslobađanja logora nacionalsocijalisti su pokušali da prikriju svoja zlodjela: «Sada stojimo pred ruinom gasne komore i krematorija II, koje su SS pokušale dići u zrak. Naprijed je podzemna prostorija gasne komore, a lijevo ostaci krematorija. Ovdje se vide i ostaci šina na kojima su leševi u vagonima prebacivani do peći gdje su potom spaljivani.» U Birkenaau se danas nalazi centralni spomenik sjećanja na žrtve. Glavni dio spomenika je u obliku peći koja se nalazila u nekadašnjim krematorijima.