Kada svi prepisuju
Terabyte. Tera-byte. Smijem li biti iskren? Bojim se da nikada nisam pročitao nešto, što je jedan terrabyte. Mnogo knjiga i novina, čak na metre - jesam. Svaki dan. Po cijeli dan klikćem i po world wide webu. Ali terabyte?
Podaci od 2,6 terrabyte-a su proslijeđeni listu Süddeutsche Zeitung prije objavljivanja "Panamskih dokumenata" ("Panama Papers"). A list je od toga napravio finu priču. Ja to znam, jer sam pročitao novine. I sada sve fina gospoda kao što su Porošenko, Putin, Mossack, Messi i kako se sve ne zovu imaju problem sa imidžom. To je pravi "scoop". Riječnik stranih riječi Duden definiše scoop kao senzacionalnu vijest, čijim objavljivanjem jedna novina preduhitri druge. Odgovorni urednik lista Sueddeutsche Zeitung za digitalne projekte Stefan Plöchinger nije se bez razloga obradovao što je niko drugi do Edward Snowden prije deadline-a objelodanio cijelu stvar preko twittera.
Radi se o novinarstvu u digitalnoj eri. Danas, na dan objavljivanja "Panamskih dokumenata", moramo poći od dvije stvari:
0. Georg Mascolo - veliki novinar, koji se u sukobu rastao od magazina "Spiegel", još jedan put će biti ponosan na savez novinara-istraživača lista Süddeutsche Zeitung i RTV stanica WDR i NDR. On već dvije godine slovi kao njihov portparol i koordinator. Nasuprot tome "Der Spiegel" ima ogromne probleme i kaska za njima. Kao i mnogi drugi uticajni politički magazini.
1. Rijetko kada se tako jasno kao ovih dana pokazala cijela dilema novinarskog posla. "Dilema" je po Dudenu "neprilika u kojoj se neko nalazi, posebno ako treba ili mora da bira između dvije neprijatne ili komplikovane stvari". Dilema - prema slobodnoj procjeni - u devet od deset novinarskih redakcija glasi: "Da li da prepišemo ili da radije ostavimo sve po strani?
Odgovor na tu dilemu je da će se svi odlučiti da prepišu, jer je tema previše važna. Ali samo jako mali broj kolega-novinara ima mogućnost da sam fundirano istraži sve što je u vezi ove kompleksne i komplikovane teme. Nedostaju im vrijeme, novac, kontakti i resursi. A sutra će ionako da se pojavi neka nova priča.
Odaću Vam stoga jednu tužnu poslovnu tajnu: To se često događa. Svi prepisuju jedni od drugih a to ne služi uvijek iznalaženju istine. Da pitam izdajnički: Je li neko nedavno bio u Siriji? Ili u Pjöngjangu? Ili lično na komemoraciji Gidi Westerwelleu u kelnskoj Crkvi svetog apostola? Velika većina nije.
Šta da se radi? Svaki reporter, koji izađe na teren i sam vidi šta se dešava, je dobar novinar, jer se ne bavi sam sobom. A svaki medij, koji ima istraživački resor sa reporterima, je novinarski gledano, dobro sredstvo informisanja. Jer, tako se u vremenima globalno umreženog protoka podataka stvara odlučujuća prednost ako ste u stanju uopšte napraviti (pribaviti) takvu priču. I kod konkurencije izazvati kisele izraze lica. Kako to postići? Samo ako budemo učili od Frederika Obermaiera, jednog od autora priče, koju je objavio list Sueddeutsche Zeitung.
Možda je i njemački šef diplomatije Frank-Walter Steinmeier to imao na umu, kada je u novembru - tokom dodjele njemačke medijske nagrade "LeadAwards"- opomenuo novinare zatraživši više pluralizma. Nije dobar znak kada to mora da nam kaže političar na visokoj funkciji. Za većinu redakcija to znači: uraditi domaću zadaću. Biti retorički oštriji i dovitljiviji. New York Times je upravo razložio, kako je posao u ovoj novini tekao prvih sati nakon napada u Briselu.
Dakle: Treba se skoncentrisati na suštinu, na ono što je bitno! I to bez brbljanja! Süddeutsche Zeitung - a ovom prilikom se kolegama iz Minhena poklanjam i aplaudiram posljednji put - nam pokazuje kako je to moguće. Stoga su zaslužili sve komplimente. Svi ostali se moraju sjetiti šta je rekao njemački novinar, romanopisac i esejist Kurt Tucholsky: "Loš novinar još uvijek nije filozof".