1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Palikuće pod krinkom čestitih ljudi

Je li Pegida samo opravdani otpor protiv islamista? Ili se već odavno radi o islamu kao takvom? I kakvu ulogu u svemu igra stranka Alternativa za Njemačku (AfD)? U najmanju ruku opasnu, smatra Volker Wagener.

Pegida-Kundgebung in Dresden

Demonstracije pristalica Pegida u Drezdenu

"Tko se boji 'crnog čovjeka'?" je nekoć bila omiljena dječja igra, u vremenima u kojima još nisu postojali smartphoneovi i kad se vijesti konzumiralo ujutro u novinama, a navečer na televiziji. Igra strašenja iz analognog vremena nije doista mrtva ni u digitalnom dobu. Danas ju igraju odrasli. Tjedan za tjedan, uvijek ponedjeljkom, kad Pegida (skraćenica za: Patriotski Europljani protiv islamizacije zapada, nap. red.) u raznim njemačkim gradovima pozivaju na demonstracije.

Tisuće zabrinutih Europljana tvrdi kako se boje islama i to javno demonstriraju ritualnim ophodnjama kroz gradove. Još je više onih koji su protiv Pegide, a verbalno ih podržavaju i čelnici gotovo svih stranaka. Protu-demonstranti kritiziraju ksenofobiju koja prati proteste Pegide. Mnogi su tu pomalo u pravu, ali malo je onih koji stvarno znaju o čemu se doista radi. Radi se o pitanju zaslužuju li svi demonstranti Pegide bijes koji izražavaju protu-demonstranti i kritiku koja stiže iz političkih redova. Nedostaje još ispravna analiza novog fenomena. I to je opasno jer politički gledano ova tema može "iskliznuti" u krivom smjeru.

Parole iz krčme i na ulici

Pokret Pegida je opasan već zbog toga što on transportira difuzno shvaćanje islama. Na početku se radilo o islamistima koji ubijaju, o fanaticima u ime Alaha, koji pred kamerama odrubljuju glave taocima. U međuvremenu većina demonstranata islam generalno kritizira.

Deutsche Welle Volker Wagener Deutschland Chefredaktion REGIONEN

Volker Wagener, autor komentara

Odavno se radi i o azilantima, o izbjeglicama, o svima koji navodno ugrožavaju Europu. Tako je to kad se s parolama iz krčme krene na ulicu i to s izrazito jednostavnim prijedlozima za "spas Njemačke". Pegida je forum za jednostavna rješenja. To je već samo po sebi loše. A kad pojednostavljenje svijeta podržava i jedna stranka, naime Alternativa za Njemačku (AfD), koja je u međuvremenu zastupljena u tri pokrajinska parlamenta u Njemačkoj, onda prijeti opasnost.

Parlamentarni "megafon" Pegide

Među otprilike 30 posto Nijemaca koji smatraju da je Pegida plod opravdane zabrinutost, jako je puno pristalica AfD-a. Rasprava oko toga "izvire" li Alternativa za Njemačku iz centra društva ili je to više ksenofobična stranka, dobiva tako i odgovor: pretežiti dijelovi nove stranke su palikuće pod krinkom čestitih ljudi. Činjenica da je AfD popularna postala kao eurokritična stranka i da sad baš na istoku Njemačke s ksenofobičnim parolama okuplja toliko puno ljudi je eksplozivna, ali ne i slučajna.

Dok Pegida na zapadu Njemačke na ulicama okuplja relativno malo ljudi, istok je plodno tlo za opće raspoloženje protiv svega ne-njemačkog. Kad se sad u Dresdenu skandira "Mi smo narod!", onda to više nema veze s pra-demokratskim zvukom Leipziga iz 1989. godine. To sad zvuči kao povlačenje granice. "Vi muslimani ne pripadate tome, a ni azilanti ni izbjeglice!" A AfD se pritom ponaša kao mentor Pegide. AfD je parlamentarni "megafon" ulice. AfD (u)nosi protest u parlamente. To je savez sa posljedicama. Taj često hvaljeni "društveni centar" skreće osjetno udesno, i to bez obzira na stupanj obrazovanja i generaciju kojoj ti ljudi pripadaju.

Velika politička bauštela

Redoviti promatrači drezdenskih demonstracija ponedjeljkom iz tjedna u tjedan na ulici otkrivaju čestite kućanice, umirovljene malograđane, mlade akademike s djecom, a Služba za zaštitu ustavnog poretka i poznate neonaciste. Svi su oni ujedinjeni u - šutnji. Širina pokreta je zastrašujuća. To je nešto poput generalnog istočnonjemačkog protesta protiv multikulturne zapadne Njemačke. U međuvremenu se protest širi i na druge, opće teme. Čuju se strahovi od osiromašenje, niske mirovine se dovode u vezu s troškovima skrbi oko izbjeglica. Stvarni i navodni gubitnici njemačkog ujedinjenja paušalnim kritikama za svoju situaciju okrivljuju druge, i to ne samo islam. Velika je to bauštela za stranke, ali trenutno od političara čujemo samo kako se zgražavaju nad Pegidom. Bojno polje se prepušta samo AfD-u.