Palestinci pred građanskim ratom

Oružani sukobi se događaju u pozadini rastućih teškoća u palestinskim područjima, posebno u pojasu Gaze, od kako je formirana Hamasova Vlada.

Hamas otvoreno sve dosadašnje sporazume Fataha sa Izraelom odbacuje i u svom statutu traži uništenje Izraela. Od početaka rada Hamasove Vlade, početkom ove godine, svi razgovori sa Izraelom su prekinuti. Za to vrijeme su Palestinci stavljeni pod različite sankicije i pritiske. I dalje Izrael zadržava novac od poreza za Palestince, a pomoć iz inostranstva također više ne stiže jer su SAD i EU zaledile pomoć sve dok Hamas ne prizna Izrael.

Rezultat je nezaposlenost i siromaštvo u pojasu Gaze i na Zapadnoj obali su sve veći. Članovi Vlade već mjesecima ne dobijaju platu. Učitelji također, kao i liječnici.

Hamas nije spreman odstupiti od svog radikalnog programa. Izrael nije spreman sa Hamsom pregovarati sve dok on negira postojanje izraelske države. Prije mjesec se palestinski predsjednik, Mahmud Abaza (vođa Fataha), uključio u pregovore sa Hamasom za stvaranje jedinstvene nacionalne vlade. Više puta su upućivani signali o tome da obje strane imaju iste namjere kada je riječ o stvaranju vlade nacionalnog jedinstva.

Hanija je šaviše navodno bio spreman odstupiti s pozicije premijera u korist bivšeg predsjednika islamskog Univerziteta Gaza, profesora koji je blizak Hamasu.

No, uvijek bi se iznova pojavljivale nove poteškoće. Formiranje vlade se odlagalo, a pojačavo se unutarpalestinski sukob.

Fatah se ne osjeća lagodno zbog političke potisnutosti od strane Hamasa. Hamas se ne može osloboditi balasta svoje ideologije što je u suprotionosti sa činjenicom da su vladajuća partija. Svaki put kada je Hamas popustljiv, Damask ga vraća na staru poziciju. To je zato što Hamasov šef u egzilu Kalde Mashal, koji je prije godinu preživio izraelske napade, nije spreman da popusti. Maksimum koji on nudi je desetogodišnje primirje sa Izraelom. No, više ne.

Zato što se situacija svaki dana pogoršava, Ismail Hanija, je odlučio napraviti putovanje po Bliskom Istoku koje je podrazumijevalao i posjetu Teheranu i Khartumu. Pri tome njegova umjerenost nije bila vidljiva. Neumjerenost je čak bila veća jer je rekao da nikada neće priznati Izrael. To se, naravno, dopalo njegovim domaćinima koji su mu pružili finansijsku pomoć u visini od 250 miliona dolara za plaće službenika palestinskih autonomnih vlasti.

U nekim arapskim zemljama on nije bio dobrodošao. U tim zemljama se mogao susresti sa političarima nižeg reda ili mu je pak jasno poručeno da uopšte nije dobrodošao. Zbog toga je odlučio skratiti svoje putovanje i vratiti se u Gazu. U gepeku je imao najmanje 35 miliona dolara kao direktnu pomoć koju je dobio, od čega je najveći dio dao Iran.

Izarel je znao za taj novac. Iako je napustio pojas Gaze Izrael još uvijek ima kontrolu na granicama te su dio granice zatvorili prije nego što je Hanija došao. Isto su učinili i Egipćani zbog čega je Hanija morao čekati nekoliko sati na graničnom prelazu.

U isto vrijeme su pristalice premijera Hanije upali u granični terminal i eksplozijama ga razorili.

Događaji u Rafahu su do sada najteža ekspalacija međupalestinskog sukoba i sigurno će još više pogoršati stanje. Očito je da je rješenje sukoba još daleko. A stanje Plaestinaca će se ovako još više pogoršavati. Novac s kojim je Hanija došao do granice morao je ostaviti u Egiptu