1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Palestinci najnesretniji narod na svijetu?

Komentar Betine Marx29. novembar 2006

«Palestinci su najnesretniji narod na svijetu». Ove riječi je u svojoj knjizi o događajima u posljednjih nekoliko godina u pojase Gaze, zapisao izraelski novinar Šlomi Eldar. Možda je ovaj televizijski novinar koji dosta dobro pozanje Palestince, malo pretjerao sa ovom formulacijom. Na svijetu postoji još mnogo naroda koji pate zbog nepravednosti, progona i raznih vrsta pritisaka.

https://p.dw.com/p/AUjX
Danas međunarodni dan solidarnosti sa Palestinskim narodom
Danas međunarodni dan solidarnosti sa Palestinskim narodomFoto: AP

Primjer za to su ljudi u Sjevernoj Koreji i Zimbabveu koje zlostavlja i izgladnjuju vlastite vlade. Takođe postoje narodi nad kojima se vrši sistematski genocid. Genocid kojeg vrše tiranski vlastodršci ili svirepe vlade nad svojim sugrađanima kao što je naprimjer crnačko stanovništvo u Darfuru ili Tutsi u Ruandi.

U svim ovim slulajevima su na djelu diktatori, totalitarni sistemi ili naprosto razbojničke bande. S druge strane je Palestince okupirala jedna pravna država, «jedina demokratija» na Bliskom istoku, kako to vole reći Izraelci. Oni žive pod čizmom Izraela, jedne tehnološki visokor razvijene zemlje i vojne sile koja vlastitim građanima osigurava sve slobode i sve više luksuza, dok potlačene Palestince gura u sve bezizlaznije siromaštvo.

Posljednjih godina je životni prostor Palestinaca sve jače ograničavan, jednako kao i njihova prava. Upravo od početka mirovnog procesa oni se guraju u sve manje rezervate, uzima im se sloboda i sve više nada u budućnost.

Njihova nesreća je počela međutim još mnogo ranije. Ona je započela sa «katastrofom», kako oni nazivaju čin osnivanja izraelske države. Za veliki dio Palestinaca, to je značilo izbjeglištvo, progon, gubitak domovine, socijalnih veza i društvenog života- čak i gubitak tradicije i samosvijesti. Od naroda koji se bavio poljoprivredom i živio na selu, pod izraelskom okupacijom je nastao narod koji na izraelskim gradilištima radi kao nadničar.

Područje Palestine koje se nalazilo pod britanskom upravom, podijeljeno je odlukom UN-a. Zbog toga Izrael može reći da je osnovan uz blagoslov Svjetske zajednice koja je nakon ubistva više miliona jevreja od strane nacističke Njemačke, bila spremna i odlučna da Jevrejima iz čitavog svijeta da domovinu. Na taj se način preživjelima iz genocida željela pružiti zaštita od daljih progona. Palestinci su to međutim morali platiti gubitkom svoje domovine i svojih prava.

Već samo to bi bio dovoljan razlog za solidarnost Svjetske zajednice prema Palestincima. Ali ta se solidarnost ne smije iscrpljivati u praznim obećanjima. Svjetska zajednica je odgovorna za sudbinu Palestinaca. Ona mora učiniti sve što je u njenoj moći da im pomogne u osnivanju vlastite države u kojoj bi mogli živjeti na dostojanstven način. Za Njemačku to važi još više nego za druge zemlje UN-a. Jer istorijska odgovornost koju Savezna Republika ima prema jevrejskoj državi, morala bi se proširiti i na Palestince koji su se toj državi morali ukloniti.