Palestina nije više cilj

Nejedinstvenost zemalja „Arapske lige“ je legendarna. Patrik Haenni, iz Medjunarodne krizne grupe sa sjedištem u Bejrutu smatra da Arapi ne moraju govoriti jednim jezikom:

„Zbog čega bi oni morali biti jedinstveni? Mi živimo u iluziji da zajednički jezik povezuje ljude jednog regiona. Živimo u uvjerenju da oni isto misle samo zato što su Muslimani. Ali ako se upitamo jesu li krišćani jedinstveni, znamo da nisu.“

Prije pet godina, kada je počela Intifada, zemlje Arapske lige željele su da ujedine svoje stavove. Na samitu u Bejrutu 2002-e Izraelu je upućena ponuda da se dogovori sa Palestincima o trajnom miru a da će zauzvrat sve zemlje Arapske Lige uspostaviti sa Izraelom diplomatske odnose. Zatraženo je i da se Siriji vrati Golanska visoravan. Zanimljivo je da Arapska liga nije konkretizirala taj prijedlog, već da je u principu rekla, napravite deal sa Palestincima i mi ćemo to prihvatiti. Tadašnja izraelska vlada ignorirala je ovu ponudu. Ni Amerikanci nisu smatrali da se radi o interesantnoj inicijativi. Time je mirovni prijedlog arapskih zemalja pokopan. Arapska liga ga je na svakom svom samitu pominjala ali to ga nimalo nije oživjelo. Istorijski, zajednički front arapskih zemalja prema Izraelu više ne postoji. Egipat i Jordan sa Izraelom su sklopili mir. Izrael je u Kataru otvorio svoju trgovačku komoru. Nijedna od arapskih zemalja, izvoznica nafte neće doći na ideju da izvrši pritisak na Sjedinjene Američke Državu da promijene stav u odnosu na Izrael na taj način što će ukinuti isporuke nafte. Vlade arapskih zemalja dobro znaju da sve dok Izrael ne okonča okupaciju pojasa Gaze, zapadnog Jordana, istočnog Jerusalema i Golanske visoravni i sve dok SAD Izrael na to ne primorju da neće biti mira. Stanovništvo arapskih zemalja saosjeća sa Palestincima ali interes arapskih vlada za njihovu sudbinu rapidno je opao, smatra Patrik Haeni i dodaje:

„Palestina je uvijek bila dobar primjer koji su arapske vlade koristile da uguše demokratski razvoj. Mi moramo imati jak režim i moramo se ujediniti kako bi odoljeli Izraelu i Palsetincima vratili Palestinu. No sada se sve promijenilo. Arapske vlade stabilizirale su svoju vlast dealovima sa Zapadom. Palestina više nije cilj.“

Palestinci, po mišljenju Patrika Haenija, imaju razlog da se osjećaju izolovani od svog susjedstva. Uloga nekadašnje arapske vodeće sile Egipta svodi se samo na micro-menagement, dakle na posredovanje prilikom unutrašnjo-palestinskih borbi za vlast.