1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Pala tužba Islamske zajednice u RS

Nakon odluke Vrhovnog suda RS-a, prema kojoj Republika Srpska ne treba da plati odštetu od 128 miliona KM Islamskoj zajednici BiH zbog 16 srušenih džamija tokom 1993. u Banjaluci, naredna instanca je Ustavni sud BiH.

default

Prije neko što je uništena 1993., Ferhadija je bila jedna od najljepših džamija u BiH

Apelacija je, kažu u Islamskoj zajednici (IZ) BiH, već podnijeta, a ukoliko ne budu zadovoljni njeni predstavnici će se žaliti i sudu u Strazburu. Inače, presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, kao i drugostepena Okružnosg suda u Banjaluci temelji se na zastari, odnonso nepravovremenom podnošenju tužbe, što za Islamsku zajednicu nije prihvatljivo.

Vrhovni sud RS-a presudio je u korist tužene strane, u ovom slučaju RS koja ne mora da plati odšeteu od 128 miliona maraka za porušene vjerske objekte tokom rata. Advokat Islamske zajednice Esad Hrvačić kaže da je odluka Vrhovnog suda očekivana, ali navodi da se postupak tu ne završava: “ Mi smo pokrenuli apelaciju na Ustavni sud BiH tako da konačnu riječ čekamo od Suda BiH, po pitanju zastare, koja je evidentno sporna i za Okružni i za Vrhovi sud RS-a. Nadam se da zastara neće biti sporna za Ustavni sud BiH”.

Tumačenje zastare

Moschee Ferhadija im Zentrum von Banjlauka

Ferhadija tokom obnove

Zastara predmeta odnosi se na pokretanje tužbe koja je prema Okružnom i Vrhovnom sudu trebala biti podnijeta najkasnije tri godine nakon 1996. godine, dok u Islamskoj zajednici tvrde da su to četiri godine, kada je tužba i podnesena: ”Mi smo dokazali da nije bilo zastare …po pitanju odgovornosti RS i prvostepeni i drugostepeni sud su potvrdili da je RS odogovrna, ali samo u formalno-pravnosm smislu. Ustavni sud BiH je u više presuda u posljednjih godinu dana zauzeo stav da štete, koje su nastupile u okviru ratnih zliočina, ne zastarijevaju”, ističe Esad Hrvačić.

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjaluci u februaru 2009. godine Islamska zajednica dobila je spor protiv Pravobranilaštva RS-a u slučaju koji se odnosio na rušenje 16 banjalučkih džamija. Sekretar Islamske zajednice BiH Muhamed Salkić kaže da nije iznenađen presudom, jer se Vrhovni sud bazirao na drugostpeneoj odluci Okružnog suda u Banjualuci koja je bazirana na zastari. Salkić očekuje da će apelacijom pred Ustavnim sudom BiH Islamska zajednica izaći kao pobjednik: “Jer van svake sumnje je ono što je učinjeno u Banjaluci u periodu 1992.-1994. i to predstavlja ratni zločin, jer tu nije bilo ratnih dejstava i predstavlja ogromnu štetu koja je nanesena muslimanima u cijeloj BiH”.

Kada je riječ o zastari, Salkić kaže da Islamska zajednica nije mogla pokrenuti tužbu prije 2000. godine: “…s obzirom na stanje u BiH, neposredno poslije potpisivanja Dejtona i na tom planu mi ćemo graditi dalju strategiju ostvarivanja prava na štetu”.

Mikeš:” Ovdje se ne radi o suštini, već o isteku roka

Pravnik iz Banjaluke Miroslav Mikeš kaže da presuda Vrhovnog suda RS-a pokazuje poštovanje zakona, jer je tužba bila neblagovremena s obzirom na to da su rokovi osnovna stvar u pravu. Sud, kaže Mikeš, nije mogao donijeti drugu odluku bez obzira da li je tužba osnovana ili ne: “Ovdje se ne radi o meritumu, da li je tužbeni zahtjev osnovan ili ne, već što tužba nije podnesena u zakonom predviđenom roku”.

Srđan Todorović, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava RS-a kaže da se u ovom slučaju treba odvojiti formalno pravni okvir u kojem su pravosudne institucije našle neko objašnjenje kako bi se izbjegla odgovornost: “Ali, možemo to posmatrati i sa aspekta ljudskih prava i sigurno da u tom kontekstu postoji konkretna odgovornost grada Banjaluke i RS”.

47 miliona za Ferhadiju i Arnaudiju

Odšetni zahtjev Islamske zajednice iznosi 64 miliona maraka, ali se procjenjuje da bi taj iznos sa kamatama do danas narastao na 128 miliona maraka. Najveći dio odnosi se na dva kulturno-istorijska spomenika, Ferhadiju i Arnaudiju, na koje se odnosi 32, odnosno 15 miliona maraka. Islamska zajednica kao jedan od ključnih dokaza ističe činjenicu da su svi vjerski objekti minirani ili zapaljeni od aprila do septembra 1993. godine u vrijeme policijskog časa, kada je samo malom broju osoba bilo omogućeno kretanje, uključujući policiju, vatrogasce, hitnu pomoć i druge službe. Islamska zajednica je, kao dokaz da su planski i s namjerom porušeni vjerski objekti u Banjaluci, te kasnije onemogućavana njihova obnova, navela i dokaz od 1994. godine kada je donesen novi regulacioni plan grada Banjaluke po kojem su na mjestu porušenih vjerskih objekata planirane zelene površine.

Autor: Dragan Maksimović

Odg. ured.: Senad Tanović