Pahuljice padajte meke i guste...
Predjeli pokriveni snijegom su često praznik za oči. Ipak, prelijepo izgledaju i same pahulje, kada ih se pogleda iz blizine. O tome koliko su one same raznovrsne i kako nastaju - govori ova priča u slikama.
Filigranska ljepota
Snijeg nije ništa drugo nego "kiša u čvrstom agregatnom stanju". On se sastoji od miliona malih kristala smrznute vode koji nastaju u višim, hladnim slojevima atomsfere. Za to je potrebno da se kapljica vode zamrzne, ili se vodena para iz oblaka kondenzuje, a potom i zamrzne na zncu prašine. Za to je potrebno da temperatura u oblaku padne između -4 i -20 stepeni celzijusa.
Na početku je uvijek šestougao
Kada se steknu ti uslovi, može da počne put sniježnih kristala ka zemlji. Oni su na početku vrlo mali, imaju promjer od samo 0,1 milimetra. Osnovicu uvijek čini šestougaoni, pljosnati kristal. To je posljedica heksagonalne strukture molekule vode (ako baš želite da znate objašnjenje na naučnoj osnovi).
Kroz oblake
Prva etapa puta vodi kroz sami oblak. Pri tome se sve više vodene pare kondenzuje na površini kristala. On postaje sve veći i veći. U zavisnosti od temperature, vjetra i količine vlage u zraku, kristali poprimaju različite forme. Postoji bezbroj mogućnosti za formiranje, odnosno izgled jedne pahuljice.
Od kristala do pahuljice
Kristali se najčešće granaju, ove "grane" se nazivaju dendriti. Oni podjećaju na zvijezde i za mnoge je upravo to tipični oblik jedne pahulje. Pahuljica ustvari nastaje kada se više ledenih šestougaonih (odnosno šestokrakih) kristala spoji u jednu cjelinu.
Različite osobine
Oko sat vremena je potrebno da pahulja pređe put od oblaka do zemlje. Kod viših temperatura, iznad -5 stepeni celzijusa, te kod veće vlažnosti zraka - nastaju i veće pahuljice. Kod nižih temperatura i niže vlažnosti zraka, pahuljice su sitnije. Stoga na Južnom i Sjevernom polu snijeg često pada kao vrlo sitna "kiša" ledenih iglica.
Dobar za Snješka, dobar za glečere
Snijeg nije uvijek snijeg. Od jedne vrste se lako napravi Snješko Bijelić. Takav snijeg je obično nešto vlažniji i pada s neba u velikim pahuljama. Male pahuljice znače da su i temperature niže. One donese "suhi" snijeg, koji izgleda kao prašina. naučnici govore i o "dijamantskom" snijegu. On duže ostaje da leži na zemlji i važan je za očuvanje glečera na planinama.
Od snijega do vječitog leda
Takav snijeg, koji se zadrži i duže od godinu dana se u Njemačkoj naziva "Firnschnee". "Firn" je staronjemačka riječ za "star". Nakon nekoliko godina se ovaj "stari" snijeg na planinama pretvara u gornji sloj glečera i presijava se u zelenim ili plavim bojama.
Uopšte nije bijel
Predjeli pokriveni bijelim snijegom su ustvari samo optička varka. Same pahuljice su ustvari smrznuta, bezbojna voda, tako da snijeg i nije bijel. Snježni kristali se tako igraju s nama! Brojne ivice, uglovi i male ravne površine ledenih kristala ustvari poput ogledala reflektiraju bijelu sunčevu svjetlost.
Istinsko blještavilo
Nasuprot tome, "svjetlucanje" sniježne površine nije optička varka. Preduslov za to je da je snijeg tek napadao, odnosno da pahuljice ne leže slijepljene jedna na drugoj. Vrhovi i krakovi kristala koji se nalaze na površini sniježnog pokrivača tada reflektiraju sunčeve zrake i liče na "zasebne izvore svjetlosti".