1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Pčelarstvo u BiH – strast, ljubav i borba sa pesticidma

Ekološka svijest, laboratorije, savez na državnom nivou i carinske regulative - sve to nedostaje pčelarima u BiH kako bi tržište mogli tražiti i van zemlje. Ono što imaju su ljubav prema pčelama i jedinstveni proizvodi.

„Pčelarstvo u BiH ima veliki potencijal, čak i prema vani, ali ima i dosta problema i stvari koje nisu regulisane, pa onda i ta grana privrede, kao i mnoge druge u BiH, nije iskorištena u potpunosti“, kaže Sulejman Alijagić, predsjednik Saveza pčelara Unsko-Sanskog kantona, dok pregleda materijal kojeg se sprema prezentirati na jednoj od predstojećih sjednica udruženja. Tamo će biti riječi o novim projektima, o edukaciji mladih pčelara, tamo će se pčelari družiti i pregledati slike sa zajedničkih studijskih putovanja, a svakako će se razgovarati i o tome kako se boriti protiv svega onoga što pčelarstvu u BiH škodi i što ga zaustavlja u razvoju. „A toga ima, možemo o tome pričati tri dana“, šali se Alijagić, profesor biologije, strastveni pčelar i strastveni zaštitnik vrijednih pčela - beekeeper, kako će sam za sebe reći.

Rašid Ekmečić - pčele su naši beplatni radnici, ne ubijajmo ich!

Rašid Ekmečić - pčele su naši beplatni radnici, ne ubijajmo ih!

Jer kao i drugdje na svijetu, pčelari se i u BiH bore prije svega sa štetnim stranama novih tehnologija u privredi i poljoprivredi. „Ovdje na našem kraju, mi imamo problem sa voćarima koji koriste pesticide koji su za pčele jako štetni i koji ih ubijaju. To je jedan veliki paradoks, jer su upravo pčele te koje oprašuju njihove voćke i koje pomažu razvoj njihove djelatnosti. Što će reći da oni zapravo ubijaju svoje besplatne radnike“, kaže tako Hazim Hodžić, predsjednik uduženja pčelara „Kesten“ iz Cazina. Nešto obzirniji su popljoprivrednici, priča Hodžić, oni koriste pesticide koji su manje štetni, ali sve rjeđe, jer su ti pesticidi opet dosta skuplji.

Drugi veliki problem pčelara je nelegalno krčenje šuma od strane malinara, koji mlado drveće pri uzgoju malina koriste za infrastrukturu. Posljedice su katastrofalne, jer se narušava ekološki sustav i pčelama uništava šuma u kojoj sakupljaju dragocjeni nektar.

Brendiranje meda od kestena

„I sve to baš kod nas u Cazinu, i to dok se mi trudimo da upravo na temelju tih šuma brendiramo proizvod, koji bi se mogao dobro prodavati i od kojeg bi, dugoročno gledano, koristi mogao imati cijeli ovaj kraj“, kaže Hodžić. Cazinska Krajina je, naime, područje sa preko 5.600 hektara kestenovih šuma, što je najveći kompleks u Evropi. Med kojeg pčele ovdje proizvedu sadrži čak 95% polenovih zrnaca kestena, a to ga čini jedinstvenim, kako u BiH, tako i u Evropi. Nedavno je upravo taj med i certificiran, a sa ovim i sličnim proizvodima, pčelari bi tržište svako mogli tražiti i van BiH, ali se i na tom polju susreću sa brojnim administartivnim i infrastrukturnim problemima.

Bez saveza, bez laboratorije, bez političke volje

Prije svega ne postoji savez pčelara na državnom nivou, jer, kako kaže Alijagić, entitetske vlasti po tom pitanju ne mogu postići dogovor. Ne postoji ni certificirana laboratorija koja bi mogla izvršiti kompletnu kontrolu proizvoda po standardima EU, što je opet prvi preduslov za izvoz. U korist pčelara ne rade ni otkupne zadruge, koje med otkupljen od pčelara prodaju po duplo većoj cijeni, a pri čemu je profit za zadrugu velik, dok je za same proizvođače minimalan. „Mi smo razmišljali o tome da osnujemo zadrugu na općinskom nivou i da je opremimo po evropskim standardima, tako bi mogli i izvoziti. Ali za to treba puno novca kojeg mi nemamo. Osim toga i rizik je velik. Taj ulog bi se morao isplatiti, a dovoljno je da imate samo jednu lošu godinu, kao što je na primjer bila prošla, i tu ste već u debelom minusu“, objašnjava Alijagić. Generalno pak, kada bi se stvar administrativno pojednostavila, pčelari iz BiH bi, smatra on, itekako bili u stanju proizvesti dovoljno meda i za izvoz.

Šemsa Osmanagić-Plivac, pčelarka iz Cazina postala je uzorna pčelarka i već se sprema proširiti proizvodnju

Šemsa Osmanagić-Plivac, pčelarka iz Cazina postala je uzorna pčelarka i već se sprema proširiti proizvodnju

Savez pčelara USK-a trenutno ima 690 članova na sedam općina, koji raspolažu sa ukupno 32.000 košnica i godišnje proizvedu od 250 do 300 tona meda. Trenutno se većina tog meda proda na kućnom pragu, tako pčelari rade i na eventualnoj promjeni zakonske regulative, koja bi na ovaj način omogućila prodaju veće količine meda. Savez redovno organizuje radionice za edukaciju mladih pčelara, a u saradnji sa Poljoprivrednim zavodom USK-a općinska udruženja se opremaju kompjuterskom opremom. Savezu je pri tome, kaže Alijagić, od velike pomoći direktor ovog zavoda, Smail Tormanović. Sve ove aktivnosti imaju za cilj profesionalniji rad pčelara, te veću proizvodnju meda.

Pčelari iz ljubavi

U slučaju pčelarke Šemse Osmanagić-Plivac iz Cazina, ovaj pristup već je donio zavidne rezultate. Ona se pčelarstvom počela baviti iz razonode i sa svega nekoliko košnica. No, kroz brojne seminare i radionice postala je uzorna pčelarka i već se sprema proširiti proizvodnju. „Ko zna, možda se stvori i neko radno mjesto, mi smo ga sebi u svakom slučaju napravili“, smije se Osmanagić-Plivac i zajedno sa mužem onda otvara košnicu i kontroliše da li je tamo sve u redu. „Pogledajte kako su mi samo vrijedne, kad bi i svi mi bili ovakvi, dokle bi samo dogurali“, kaže Osmanagić-Plivac. „Vidite, to je pčelarstvo. Jednom kad se u to zaljubite, onda ta ljubav traje zauvijek“, dodaje Alijagić, i sa pčelarkom razmjenjuje stručne ideje i savjete.

Sulejman Alijagić, predsjednik Saveza pčelara USK-a i Hazim Hodžić, predsjednik udruženja Kesten iz Cazina

Sulejman Alijagić, predsjednik Saveza pčelara USK-a i Hazim Hodžić, predsjednik udruženja "Kesten" iz Cazina

Bez pčela nema ni poljoprivrede

A bilo bi itekako poželjno da što više ljudi zavoli pčelarstvo, onako kako ga je zavoljela Osmanagić-Plivac, reći će kasnije još jedan zaljubljenik pčela i njihov zaštitnik, Rašid Ekmečić, tekstilni inžinjer, profesor na srednjoj školi i takođe član udruženja „Kesten“ iz Cazina. „Jačanje svijesti o tome koliko su pčele važne za naš ekološki sistem je jako bitan segment. Kada raznim štetnim pesticidima ubijamo pčele, mi sami sebi oduzimamo egzistenciju, to nam svima mora biti jasno. Pčele možda neće izumrijeti, ali će sigurno promijeniti stanište i odseliti se na prostor koji je manje zagađen“, objašnjava Ekmečić. A kad se to desi, dodaje strastveni pčelar i još jedan cazinski beekeeper - onda ćemo voćke oprašivati ručno, pa kako nam bude.

Preporuka redakcije