1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

“Ovim tempom, bolji život Romi mogu očekivati tek za 200 godina”

Siromaštvo, stambeno zbrinjavanje i društvene predrasude… Diskriminacija je teško mjerljiva, ali brojke o 99 odsto nezaposlenih Roma i velikom broju stambeno nezbrinutih jasno govore kakav je njihov položaj.

Dvadesetjednogodišnjoj Romkinji Mersihi Manjić iz Banjaluke pripala je čast da ove godine otvori malu svečanost povodom obilježavanja 8. aprila, Međunarodnog dana Roma. Nijedna manifestacija u udruženju Roma „Veseli brijeg“ ne može se zamisliti bez romske himne „Đelem, đelem“, a Mersiha se za izvođenje ove zahtijevne numere pripremala sedmicama unazad.

Mersiha Manjić

Mersiha Manjić studira u Banjaluci, ali je jedna od rijetkih pripadnika Roma koji studiraju

„Uvijek se nađe pet, šest ljudi koji me nazivaju Cigankom“

Ona nije tipična predstavnica romske populacije u BiH. Nažalost, jedna je od samo šestoro romskih studenata u Banjaluci. „Studiram na Učiteljskom fakultetu, prva sam godina. Za taj poziv sam se odlučila jer mislim da ima mnogo romske djece kojoj ću biti motivacija da idu u školu“, kaže Mersiha. Ističe kako je njena želja za studiranjem bila velika i da uprkos brojnim predrasudama nije odustala.

„Mene su jako dobro prihvatili na fakultetu, ali uvijek ima nekih pet, šest ljudi koji me nazivaju Cigankom i čude se otkud ja tu. Ali jednostavno čovjek nauči da se nosi s tim stvarima, zna šta hoće i ne razmišlja o tome. Te predrasude će uvijek ostati. Može romsko dijete biti najbolji učenik ili student, ali će se neko naći da ga omalovažava zato što je Rom.“

Za razliku od Mersihe, njen prijatelj i vršnjak Ibro Muratović završio je samo četiri razreda osnovne škole. Ima dvanaestoro braće i sestara, i kaže jedva preživljavaju.

Ibro Muratović

Ibro Muratović se snalazi kako zna i umije

„Radim sve, pomažem ljudima u fizičkim poslovima, zaradim nekad pet, nekad deset maraka“. Na pitanje zašto nije bar osnovnu školu završio, Ibro odgovara: “Kako da idem prljav i bez para? Svi čisti a ja nikakav. Morao sam zarađivati da preživim.“

Procjenjuje se da u BiH ima 80.000 Roma od kojih tek jedan posto ima zaposlenje. Evropske statistike govore da pripadnici ove populacije žive desetak godina kraće od ostatka stanovništva, a tek ih desetina započinje srednjoškolsko obrazovanje.

Napredak u obrazovanju Roma

I pored brojnih problema, u Banjaluci je dosta toga urađeno kada je riječ o obrazovanju Roma. Dvadeset i šest učenika pohađa osnovnu školu, šesnaest srednju, a među studentima je šest pripadnika romske populacije, prema podacima udruženja Roma "Veseli brijeg".

Predsjednik tog udruženja i regionalni koordinator za pitanja Roma Republike Srpske pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH Adnan Šubert, kaže da je u našem društvu prisutna diskriminacija i da su predrasude u pojedinim sferama života veoma izražene. „Diskriminacija je najprisutnija prilikom zapošljavanja. Od preko tri stotine Roma u Banjaluci niko nije zaposlen i to je zaista poražavajuće. Jednostavno ne postoji volja kod poslodavaca i drugih struktura koje mogu uticati na njih. Vrijeme je da prihvate Rome onakve kakvi su i da daju šansu najbrojnijoj nacionalnoj manjini u BiH“, kaže Šubert.

Adnan Šubert

Adnan Šubert

Nesreća je, kaže naš sagovornik, još veća jer postoje finansijska sredstva u brojnim evropskim fondovima namijenjena Romima koja se ne koriste, jer bez saradnje entiteta, lokalnih zajednica i državnih politika ne može se postići ništa. Komplikovan državni aparat dodatno otežava Romima da ostvare svoja prava. Međutim, ni u razvijenim zemljama im nije mnogo bolje.

„Primjeri negativne prakse dešavaju se i u Evropskoj uniji. Romi se odvajaju u određena naselja predviđena za njih, romska djeca se isključuju iz školskog sistema i idu u posebne škole, čak se liječe u posebnim zdravstvenim ustanovama. To je neshvatljivo, jer ta ista EU promoviše socijalnu uključenost i druge elemente zdravog života za sve građane“, krikuje Šubert i dodaje: „Možda pesimistično zvuči, ali ni za 200 godina neće se riješiti svi problemi Roma, ovoliko marginalizacije i nedostatak političke volje dovode do stagniranja ili pogoršavanja njihovog položaja.“

Pozitivnih primjera ima, ali…

Iako je u Banjaluci stambeno nezbrinuto oko 30 romskih porodica, treba spomenuti svijetle primjere iz proteklih godina. To je svakako objekat izgrađen 2007. pod nazivom „Romska kuća“. U montažnom objektu nalazi se sedam stanova, a jedan od njih pripao je Salki Huseinoviću. Živi od socijalne pomoći i prikupljanja sekundarnih sirovina: „Danas sam dobio 120 KM i odmah 30 maraka dao za struju. Skupljam papir i željezo, zaradim tu i tamo desetak maraka, a kad je zima i snijeg ne mogu ni to“, žali se Salko. Uslovi su loši, sve je skupo ali, kaže, ljudi su dobri i pomažu jedni drugima.

Romska djeca u razredu

Romska djeca se šalju u posebne škole ili razrede, što je neshvatljivo, kaže Šubert

Organizacija Care International za BiH realizovala je nekoliko projekata s ciljem socijalne uključenosti Roma i poboljšanja njihovog položaja. Predstavnik organizacije Ševko Bajić kaže da se ovi problemi presporo rješavaju. „U 21. vijeku imate romska naselja koja nemaju električnu energiju, nisu priključena na vodovodnu mrežu. Pored svih nedaća, najteže im pada diskriminacija. Bilo je situacija da roditelji dolaze u škole i žale se jer ne žele da im djeca idu u razred s romskom djecom. E to je nešto s čim se Romi ne mogu pomiriti jer je to ispod svakog ljudskog dostojanstva.“

Bajić ističe da određenih pomaka ima, izgrađeno je preko 300 stambenih jedinica i određen broj Roma učestvovao je u projektima zapošljavanja tako što su dobili podršku za pokretanje vlastitog biznisa. Ono što nije ohrabrujuće je brzina kojom se promjene dešavaju kao ni strategija rješavanja problema. „Nije dovoljno dati nekome 10.000 KM preko Zavoda za zapošljavanje da pokrene posao. Trebate im pomoći da taj posao uspije, da ne bi ponovo završili kao socijalni slučajevi. To se dešavalo jer nedostaje sistem“, kaže Bajić.

Službeno su Romi, ali iza četiri zida i dalje „Cigani“

Sociolog Ivan Šijaković kaže da tradicionalno, kroz istoriju prema Romima nemamo izraženu empatiju. Vjeruje da ih doživljavamo kao drugačije, da nikada nismo naučili da ih prihvatimo kao dio svoje kulture: „Predrasude su se možda čak i pojačale u privatnom životu pojedinaca, dok je u javnom prostoru drugačije. Svjetska propaganda je doprinijela da se o Romima govori afirmativno, upotrebljava se izraz 'Rom', dok su iza četiri zida za većinu stanovništva oni i dalje 'Cigani'. Danas smo samo dvolični, a suštinski je sve ostalo isto.“

Ivan Šijaković

Ivan Šijaković

Šijaković smatra da bi jedino rast životnog standarda u BiH, mogao pozitivno uticati na život Roma: „Ti apeli koji stižu i sve kampanje koje se provode jednostavno ne mijenjaju svijest ljudi. Oni samo utiču na to da radimo jedno a govorimo drugo. Stotinama godina Rome doživljavamo kao nekog ko ne pripada ovdje, kao nekog ko remeti naš ambijent. I to se nažalost teško mijenja. Ekonomski napredak bi možda promijenio stvari, bilo bi posla i za Rome. Kada imate dovoljno za sebe pa ostane i viška, onda možete razmišljati o marginalizovanim grupama.“

Banjalučanka Maja Bjelajac kaže da su Romi nažalost još uvijek izloženi velikoj stigmatizaciji. Lično nema nikakve predrasude prema ovoj populaciji: „Prosjačenje je nešto zbog čega ljudi imaju odbojnost prema Romima, obično se kroz tu prizmu prosjaka gleda na cjelokupnu populaciju, što nije fer. Majka sam i svoje dijete vaspitavam da ne obraća pažnju na tu vrstu razlike među ljudima. Smiješno je uopšte i spominjati da bih u 21. vijeku birala djetetu društvo po nacionalnoj ili rasnoj osnovi.“

Bosna i Hercegovina pridružila se 2008. godine zemljama jugoistočne i centralne Evrope, okupljenim u “Dekadi uključenja Roma 2005- 2015”. Dekada predstavlja političku obavezu zemalja da na nacionalnom nivou provedu programe i reforme u cilju unapređenja položaja Roma. Prema podacima iz 2009. kojima raspolaže Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, država BiH je među prvima po broju obnovljenih ili izgrađenih stambenih objekata za Rome, svake godine izdvaja se po 2.950.000 KM.

Autorka: Aleksandra Slavnić

Odgovorna urednica: Marina Martinović