1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Otvoreni dom za zaljubljenike u ples

Muzej plesa u Kelnu prava je adresa za zaljubljenike u ovaj oblik umjetničkog izražavanja. Ljepota plesa, kao iskonske potrebe za kreativnošću, leži u univerzalnosti koja prevladava političke, kulturne i etičke razlike.

Grad na Rajni jedan je od rijetkih koji se sa ponosom može pohvaliti Muzejom plesa, osnovanim 1997. godine u okviru Njemačkog arhiva plesa. Kao sjedište informacija, dokumentacije i istraživanja o plesu, ovaj arhiv je institucija od nacionalnog značaja i dio je globalne mreže čiji je cilj očuvanje znanja o plesu.

Ples - dobra njemačka tradicija

Zasluge za osnivanje Arhiva pripadaju učitelju i plesaču Kurtu Petersu. Po završetku Drugog svjetskog rata, ovaj mladić se vratio iz zarobljeništva u Njemačku sa jasnim ciljem-država treba imati muzej plesa. Pomalo neobično za postratno vrijeme, u kojem su neophodniji bili, na primjer, stanovi za izbjeglice i prognanike. No, Peters je mislio o ključnim činjenicama-ako želimo ponovo izgraditi Njemačku, moramo se prisjetiti njene dobre tradicije. Prije vremena nacizma u Njemačkoj je postojala avangardan, moderan, izražajan i slobodan ples. Peters je želio izgraditi arhiv plesa, po uzoru na onaj iz 30-ih godina u Berlinu, koji je nažalost uništen tokom Drugog svjetskog rata. Prvobitno je osnovao stručni časopis "Arhiv plesa".

Tanzmuseum des Deutschen Tanzarchivs Köln Thomas Thorausch

Tomas Torauš, zamjenik voditelja Njemačkog arhiva plesa: "Pokušavamo pružiti dom plesnom miljeu"

"Možete pretpostaviti šta se onda dogodilo... Pozorišta su mu slala reklame i letke, kritičari su bili srećni jer ponovo imaju stručni časopis u kojem mogu pisati duže članke, za razliku od dnevnih novina, a fotografi su se radovali jer će neko kupovati njihove fotografije. Kurt Peters se na brojnim plesni priredbama, javnim debatama i sjednicama sindikata zalagao za veća prava plesača i plesačica. Ljudi su prepoznali njegov trud i nudili mu određene predmete za arhiv. Tako je nastala privatna zbirka arhiva u Hamburgu. No, kada je 60-ih godina Keln postao 'grad plesa', Peters je odlučio da se preseli u grad na Rajni", pojašnjava za DW Tomas Torauš, zamjenik voditelja Njemačkog arhiva plesa.

Ali znate kakvi su vizionari, idealisti i sanjari... Peters jednostavno nije mislio na budućnost i nije uspio svoj arhiv "usidriti" na neki univerzitet, gradsku bibilioteku ili arhiv. Razmišljao je čak i o prodaji zbirke, no uticajni ljudi u Kelnu su se tome usprotivili jer su znali da ovu unikatnost moraju sačuvati u svom gradu. Odlučeno je da banka Sparkasse Keln-Bon otkupi zbirku, očuva je, proširi i nadogradi. Tako je ostalo do danas. Arhiv plesa finansiraju Fondacija kulture pomenute banke i Grad Keln. Peters je uvijek govorio da se blago Arhiva ne treba čuvati samo za sebe, već da Arhiv i Muzej moraju biti otvoreni i dostupni svima, kako bi se nešto učinilo za ples. "Stoga nam je drago da smo ostvarili njegovu viziju", ističe Torauš.

Tanzmuseum des Deutschen Tanzarchivs Köln Tanzkleid

Eksponat: Ženska haljina za ples

Raj za ljubitelje plesa

Muzej u Kelnu je pravi raj za ljubitelje plesa, jer sadrži najveću zbirku u Evropi o njegovoj istoriji sa više od 400 predmeta, pisama, slika i skica umjetnika, pisaca, kritičara, koreografa i pedagoga. "Osim toga, imamo i vlastitu zbirku o temi plesa, više od 800 kostima, plakata... U našem arhivu je i više od 4.000 filmova o plesu", navodi zamjenik voditelja Njemačkog arhiva plesa. Arhiv i Muzej plesa otvoreni su kako za naučnike, tako i za sve zainteresovane. Torauš je zadovoljan posjećenošću uz konstataciju da zaposleni u ovoj instituciji aktivno rade na poboljšanju ponude Muzeja i Arhiva. "Organizujemo muzejsko-pedagoški program za djecu i mlade, te učionicu plesa gdje učenici mogu učiti o istoriji plesa, probati plesati klasični balet, ali i moderne plesove poput hip-hopa. Često ugostimo i razne plesače i koreografe kako bi predstavili svoje projekte. Dakle, pokušavamo uvijek iznova dovesti ljude u Muzej i pružiti dom plesnom miljeu", pojašnjava on.

Tanzmuseum des Deutschen Tanzarchivs Ein männliches Tanzkleid

Eksponat: Muška haljina za ples

Jezik plesa ne poznaje granice

Torauš citira japansku balerinu: "Jezik plesa je beskrajan jer ljudske emocije odražava kroz pokret. On dopire do ljudi bez obzira na njihovu klasnu, nacionalnu i vjersku pripadnost, bez obzira na njihovo obrazovanje". Ples je internacionalna umjetnost, pa ne može sa sigurnošću potvrditi koji plesovi su najčešći u Njemačkoj. "Postoji mnogo narodnih plesova, a upravo je ljepota umjetnosti u tome što se bazira na volklornim igrama, a ujedno je i međunarodna", kaže Torauš.

U Muzeju postoji izložba o modi i plesu. "Ona uključuje plesove od valcera do hip-hopa, sve što se pleše u Njemačkoj. Takođe, Arhiv je fokusiran na umjetnički ples na pozornici, gdje plešu pravi umjetnici. Upravo u njemačkim gradovima kao što su Hamburg, Berlin, Dizeldorf, Štutgart ili Minhen postoji tradicija klasičnog baleta, ali i moderni ples kojeg zastupaju stotine grupa u našoj zemlji", pojašnjava Torauš.

Saradnja sa Gete Institutom

Tanzmuseum des Deutschen Tanzarchivs Köln Gramofon

Kelnski Muzej plesa sadrži najveću zbirku u Evropi

Arhiv i Muzej plesa saradnju sa Gete Institutom baziraju na potražnji za "plesom na licu mjesta". "Na poziv Gete Instituta prije nekoliko godina bio sam gost u Kairu jer je kod tamošnjih ljudi postojalo interesovanje za savremene plesove. Takođe, imali su želju izgraditi arhiv umjetnosti u arapskim zemljama. Boravio sam i u Krakovu gdje smo 14. put predstavili program plesnog filma. Godinama stvaramo kontakte i trudimo se da na licu mjesta podržimo ljude koji su oduševljeni plesom ili arhivom", precizira Torauš. Ističe da se upravo zahvaljujući takvim kontaktima Arhiv i Muzej nadograđuju, uz konstataciju da je Gete Institut odlično mjesto i prava adresa za inicijative iz određenih država. "Sa sobom nosimo blaga Njemačke, tako da na licu mjesta nastaje odlična saradnja i odlične ustanove", zaključuje zamjenik voditelja Njemačkog arhiva plesa.