Otvorene granice u Evropi?

Dugi redovi pred ulazom u „Swiss Alpine School“ u Davosu. Bezbednosne kontrole su vrlo stroge. Gosti na podijumu su predstavnici politike i međunarodnih organizacija. Među njima su i švajcarska predsjednika Simoneta Somaruga, visoki komesar UN za izbjeglice Antonio Gutereš i njemački ministar unutrašnjih poslova Tomas de Mezijer.

Svjetski ekonomski forum je otvoren samo za akreditovane učesnike, ali „Otvoreni forum Davos 2015“, koji se održava paralelno, otvoren je za svakog. Švajcarci su riješeni da iskoriste tu priliku. Neki su ovamo putovali i stotine kilometara, a neki dolaze iz bliže okoline. Aula je prepuna, ima mnogo mladih ljudi. Švajcarska televizija uživo prenosi diskusiju koju vodi generalni direktor DW Peter Limburg. „Otvorene granice – neizbježne ili nepotrebne?“ To je pitanje o kome se diskutuje večeras.

Dramatične brojke

Podaci koje je komesar UN za izbjeglice predstavio na samom početku su – šokantni. Po njegovim riječima, trenutno u svijetu ima 50 miliona izbjeglica. To je najveći broj poslije Drugog svjetskog rata. „Godine 2013. je širom svijeta svakog dana 32.000 ljudi napuštalo svoje domovine zbog sukoba.“

Peter Limburg je postavio pitanje: mora li Evropa da otvori granice i primi još više izbjeglica? Švajcarska predsjednica Somaruga je odgovorila jednim „da“ i jednim „ali“. „Da, granice moraju biti propustljive“, rekla je, i dodala: „ali mora biti garantovana i bezbjednost tih granica, a izbjeglice bi trebalo ravnomjerno rasporediti po Evropi.“

Siromaštvo ili progon

O toj temi je govorio i njemački ministar unutrašnjih poslova De Mezijer. On tvrdi da najveći broj izbjeglica stiže u samo šest evropskih zemalja, mađu kojima su Njemačka, Švajcarska, Švedska i Austrija. U Njemačku, kaže, dolazi i veliki broj ekonomskih izbjeglica. To su ljudi koji se nadaju boljem životu u zemlji koja je bogatija od njihove, ali, „siromaštvo nije osnov za dobijanje azila. To mora biti jasno - samo tako možemo da održimo pozitivan stav građana.“

Od januara do jula 2014. u Njemačkoj je podnijeto više od 94.000 zahtjeva za azil. Moguće je da će broj zahtjeva u čitavoj godini premašiti i 200.000. To je najveći broj u posljednjih nekoliko godina. Njemačka vlada, podvukao je De Mezijer, smatra da izbjeglicama sa ratnih područja kao što je Sirija treba pružiti svaku moguću pomoć.

Teška situacija u susjednim zemljama

Visoki komesar za izbjeglica Antonio Gutereš prenosi da je situacija u zemljama koje okružuju krizne regione posebno dramatična. Tako je Turska primila gotovo dva miliona izbjeglica iz Sirije. Broj izbjeglica se dramatično povećao i u Jordanu i Libanu, zemljama koje smatraju da ih je međunarodna zajednica ostavila na cjedilu.

Švajcarska predsjednica je i sama posjetila prihvatilišta za izbjeglice u Jordanu i Libanu i kaže da je šokirana onim što je tamo vidjela te da su higijenski uslovi posebno loši. Zato njena zemlja pokušava da pomogne tim ljudima na planu infrastrukture. „Moramo pružiti podršku državama koje su direktno pogođene talasom izbjeglica“, naglasila je Simoneta na Otvorenom forumu: „pogrešno je mišljenje da svi žele da dođu u Evropu“.

Odbojan stav prema izbjeglicama

Doduše, među građanima Švajcarske trenutno su prisutne i velike rezerve kada je reč o sve većem broju izbjeglica i potražilaca azila u toj zemlji. Zbog toga je postupak rješavanja njihovih zahtjeva ubrzan. Somaruga je prošlog ljeta čak pozvala neke evropske ministre unutrašnjih poslova u Švajcarsku da bi ih informisala o novim mjerama: ubuduće niko ne bi smio da čeka na rješenje zahtjeva za azil duže od tri mjeseca. Oni koji dolaze iz ratnih zona na rješenje neće čekati duže od nekoliko dana - ostali bi, međutim, isto tako po kratkom postupku mogli biti odbijeni.

Sprečavanje uzroka

Iz publike se čulo i pitanje: zašto se stalno govori samo o posljedicama izbjegličkih talasa? „Morali bismo da govorimo i o uzrocima“, rekao je jedan stariji Švajcarac u prepunoj auli i za to dobio aplauz. Jedan drugi posjetilac je pozvao prisutne na demonstracije na kojima će u subotu u Davosu građani biti zajedno sa izbjeglicama.

Diskusija je potrajala gotovo dva sata, a poslije se nastavila – ispred vrata. Neki su dijelili letke i pozivali na solidarnost sa izbjeglicama; ostali su produbljivali raspravu u grupama koje su se razišle po gradu.