Otvorena izborna prevara u Rusiji

Objavljeni rezultat ruskih parlamentarnih izbora nije iznenađenje: To da će vladajuća "Jedinstvena Rusija" - ojačana mnoštvom poslanika iz pojedinih izbornih jedinica - osvojiti jasnu dvotrećinsku većinu u Dumi je vjerojatno već mnogo prije odlučeno u Kremlju. Isto tako da će samo još tri druge, praktično od strane Kremlja kontrolirane partije, ući u Dumu.

Kremlju je pri tome pošlo za rukom da dobije željeni rezultat bez da je došlo do masovnih protesta kao što je to bio slučaj prije pet godina. Tada je hiljade Rusa unatoč velikoj hladnoći izašlo na ulice Moskve i Petersburga i jasno iskazalo svoje nezadovoljstvo zbog izbornih prevara i manipulacija.

Demokratska fasada

Doduše postojali su i video snimci i druga upozorenja na izborna lažiranja kao primjerice serija primjedbi o dodatnim glasačkim listićima u glasačkim kutijama. Ipak, za razliku od 2011. godine, ovo u Rusiji iz 2016. godine nije vodilo do mobilizacije nezadovoljnih i onih koji drugačije misle. Represije provedene proteklih godina su većinu natjerale na političku apatiju.

Za kritičare Kremlja pored, sa svih strana medijalno i administrativo potpomognute vladajuće stranke "Jedinstvena Rusija", nikad nije ni bilo ozbiljne šanse. Zbog toga je Kremlj mogao uljepšavati demokratske fasade i primjerice uposliti novu šeficu Izborne komisije, koja je izborni prag sa sedam posto spustila na pet posto i dozvolila ulazak stranaka koje su kritički raspoložene prema Kremlju.

U političkoj klimi navodno iz inozemstva ugrožene Rusije predizborna kampanja -sadržajno prazna i neprimjetna - imala je samo zadaću da jasno pokaže biračima da Putinovoj "Jedinstvenoj Rusiji" neme alternative.

Koliko dobro se ovaj koncept depolitizacije ruskog društva razvio može se vidjeti na maloj izlaznosti na izbore, koja je navodno iznosila oko 48 procenata. 2011. godine je na izbore još uvijek izašlo oko 60 posto pri čemu su oba podatka vjerovatno jasno predstavljena većim nego što jesu.

Apatija kao stabilizirajući faktor

Slab odaziv na izbore u Rusiji ne može se porediti sa slabom izlaznošću na izbore u demokratskim zemljama. Jer u Rusiji se svim biračima, kojima država ima direktan pristup (kao primjerice službenici, vojnici, nastavnici, uposlenici državnih industrijskih i poljoprivrednih preduzeća), više ili manje otvoreno naređuje kako da glasaju. Prije svega se teško oduprijeti pritisku u manjim sredinama.

Pravo na neizlazak na izbore mogu sebi priuštiti prije svega Rusi koji su neovisni ekonomski od državnih struktura i žive najčešće u velikim gradovima kao što su Moskva i St.Petersburg. A u tim ruskim metropolama je izlaznost na izborima bila čak daleko ispod 48 procenata, kolika je, kako je saopćeno, bila izlaznost u cijeloj državi. Tokom izborne noći je čak saopćeno da je izlaznost bila manja od 20 posto što je onda preko noći - zbog dodatnih izbornih listića? - nešto povećano.

To govori o jako rasprostranjenoj političkoj apatiji - ako u velikim ruskim gradovima zvanično saopćena i vjerojatno još frizirana izlaznost iznosi samo trećinu građana s pravom glasa.

Upitan legitimitet

U ovom trenutku Kremlju ova politička nezainteresiranost može biti samo po volji. Kremlj ima željeni sastav Dume. Ipak, koja legitimnost stoji iza ove političke institucije, ako jasna većina stanovnika Moskve, Petersburga i Novosibirska ne izlazi na parlamentarne izbore a izlazi jedva polovina biračkog tijela - jer je manje ili više prisiljena. Ruska demokratska fasada stoji na pjeskovitom temelju.

Ne iznenađuje nas stoga da su se upravo na dan nakon izbora pojavili planovi da Kremlj sve tajne službe i sigurnosne strukture ponovo želi spojiti u veliko moćno "Ministarstvo sigurnosti" - analogno KGB-u.