1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Otrovna isparavanja u kabinama aviona

Kontaminirani zrak u kabini aviona može prouzrokovati oštećenja nervnog sistema. Najnovije studije dokazuju kako je većina aviona konstruisana tako da u sistem ventilacije prodiru otrovi, koje oslobađaju ulja za motore.

Ako u avionu zaudara po mokrim čarapama, lako je moguće da je u pitanju nešto drugo a ne putnik na susjednom sjedalu. Jer sličan smrad opisuju stjuardi i putnici prilikom takozvanog "fume eventa" (ispusni plinovi u kabini zrakoplova). Slučajevi neugodnih mirisa događaju se u kabinama, kada štetne pare, koje oslobađaju sintetička ulja iz turbina motora kroz kompresore dospiju u sistem ventilacije a time i u pilotsku i putničku kabinu. Oni sadrže otrovne sastojke, koji dospjevaju u nervni sistem - i mogu dovesti do kobnih posljedica po zdravlje.

U Njemačkoj je 2012. godine novinske naslove punio slučaj airbusa Lufthansine kćeri Germanwingsa, koji se umalo srušio. Dva pilota su navodno u kokpitu, nakon udisanja kontaminiranog zraka, pokazivali znakove trovanja. Zamalo su izgubili svijest i uz veliki trud su u konačnici uspjeli sigurno prizemljiti avion u zračnu luku Köln/Bonn. Ovaj slučaj nije iznimka. Prema najnovijim podacima saveznog ureda za istraživanje avionskih nesreća između 2006. i 2013. godine zabilježeno je oko 663 tzv. "fume event" incidenata. Pritom je u deset slučajeva došlo do "trajnih zdravstvenih oštećenja", navodi se u studiji. Analiza podataka pokazala je "jasna upozorenja koja ukazuju na zdravstvene posljedice za pilote i kabinsko osoblje." Drugim riječima: rizik za posadu i putnike.

Još jedan dokaz za otrove u kabinama zrakoplova je studija koju je predočila redakcija "Welt am Sonntag". Avio-kompanija Condor naložila je Institutu Fresenius da testira njihove letjelice na prisutnost nervnog otrova. U tu svrhu su testirani uzorci iz airbuseva i boinga tvrtke Condor. Prema podacima lista "Welt am Sonntag" studija je pokazala zagađenje "u 11 od 12 airbuseva tipa A320", "u pet od 13 aviona tipa boing 757" i "u šest od devet aviona tipa boing 767". U svim tim letjelicama pronađeni su tragovi otrova TCP. Condor studiju od 2009. godine drži zatvorenom.

Bolest koju uzrokuju nervni otrovi teško dokazati

Flugzeugturbine

U sintetička ulja u turbinama motora, proizvođači stavljaju hemijske supstance koje sprječavaju koroziju - poznate i kao otrovi za štakore

TCP je poznat i iz insekticida pod šifrom E605, a nazivaju ga i otrovom za štakore. Svojim sastavom nalikuje nervnom otrovu sarinu i pripada skupini organofosfata. Sintetičkim uljima motora dodaje se TCP kako bi se umanjile štete od korozije u mlaznjacima. U gotovo svim savremenim avionima zrak za kabine se zapravo ne filtrira već se samo prenosi iz pogona, koje pokreću takva ulja. Pritom i najmanje kapljice mogu iscuriti, brzo ispariti i putem sistema za klimatizaciju dospjeti u kabinu.

Prilikom udisanja tih otrova ljudi reagiraju vrlo različito. Dok jedni pate od glavobolje, nadražene sluznice, mučnine, nesanice, drhtanja, ili čak od smetnji u pamćenju i koncentraciji, kod drugih nema baš nikakvih simptoma. Zbog toga je do sada zapravo bilo vrlo teško zdravstvene posljedice dovesti izravno u vezu s tim otrovom u zraku kabine u avionu.

Frank Bartram, liječnik i specijalista opće i ekološke medicine pregledao je više pilota i članova posade, koji su pokazivali znakove trajnih zdravstvenih posljedica nastalih putem udisanja otrova. "Svi oni imali su genetske devijacije, jer je njihov organizam loše ili nikako razgrađivao organofosfate ili dopuštao da u tijelu postanu čak i još otrovniji", pojašnjava ovaj stručnjak za Deutsche Welle. Za razliku od pravila toksikologa "puno otrova, puno djelovanja, malo otrova, malo djelovanja", nedjelotvorni protuotrovni sistem u ljudskom organizmu i prilikom malih količina nervnog otrova može nanijeti velike zdravstvene posljedice, pojašnjava Bartram.

Aerotoksički sindrom

Ova slika bolesti po prvi put je opisana kao aerotoksički sindrom 1999. godine. Prve zdravstvene poteškoće ove vrste potječu još iz pedesetih godina. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) do sada još uvijek nije priznala bolest, i zbog toga ni avionske kompanije niti strukovna udruženja ne mogu pokrenuti istraživanja. Prema najnovjim spoznajama to bi se uskoro ipak moglo promijeniti.

Cockpit Airbus A319

Piloti i stjuardese su stalno izloženi otrovnim isparavanjima, jer se zrak koji dolazi sistemom ventilacije preko turbina motora u kabine aviona ne pročišćava

Ove sedmice udruga nadležna za aerotoksine objavila je kako je jedan od slučajeva smrti britanskih pilota nedvosmisleno upućuje na trovanje organofosfatom. 43-godišnji Richard Westgate umro je u decembru 2012. godine, a da mu liječnik nije bio u stanju pomoći. On je bolovao od više bolesti, između ostalog upale srčanog mišića, leukemije, multiple skleroze. Prilikom obdukcije stručnjaci su otkrili oštećenja nervnog sistema, uzrokovana trovanjem.

Doživotne posljedice

Kod težih slučajeva trovanje organofosfatom može dovesti do smetnji u osjetu u rukama i nogama, a dijelom i do nepokretnosti", pojašnjava Jörg Handwerg iz udruženja kabinskog osoblja za DW. Više kolega koji imaju takve zdravstvene poteškoće, upravo zbog toga su izgubile posao i sada su radno nesposobne. Poželjna bi bilo regulativa strukovnog udruženja "koja pogođenima omogućuje da nastave raditi negdje drugdje a ne da spadnu na Hartz IV (naknada za nezaposlene)", kaže Handwerg. Ugovori većine avio- kompanija određuju da se jedan pilot, koji izgubi licencu za letenje, automatski isključuje iz tvrtke.

Boeing 787 Dreamliner Symbolbild

Samo u Boingu 787 - "Dreamlineru" nema otrovnih gasova koji dolaze isparavanjem otrovnih sintetičkih ulja na visokim temperaturama

Već godinama Kokpit udruženje pokušava uvjeriti zrakoplovne kompanije da u njihove kabine ugrade senzore, koji mogu mjeriti koncentraciju organofosfata, kako bi se moglo reagirati na odgovarajući način. "Za sada nema ni uređaja za filtritranje, iako već devet godina pokušavamo pronaći rješenje", žali se Handwerg. Ovaj problem mogao bi se spriječiti kada bi sustavi za ventilaciju u zrakoplovima bili izrađeni na način da u kabinski zrak ne dospjevaju uljna isparavanja i hidraulična tečnost.

To je slučaj kod jednog jedinog modela boinga 787. U takozvanom "dreamlineru" zrak ne dolazi iz turbina odnosno pogona gdje se nalazi motor već se proizvodi električnim putem. "Ipak , to za sada uskraćuju proizvođači, posebno oni koji proizvode airbus u Europi, ali i proizvođači boinga u Americi", tvrdi Handwerg. Kada bi njihove modele zrakoplova u budućnosti opremili boljim sustavima za klimatizaciju to bi dovelo do većih troškova, i tako sada "kartel sastavljen od politike, avio- kompanija i proizvođača" sprječava promjene u ovoj branši.