Otrov u hrani

Rajčica ili Paprika, salata ili patliđan: većina povrća koje se tokom čitave godine prodaje u njemačkim samoposlugama dolazi sa juga Španije. Obala u prokrajini Almeira popločana je ogromnim staklenicima. Sunce ja najveći kapitaj te regije. Donedavno se radilo o siromašnom i zaostalom kraju, u kojem je vladfala velika nezaposlenost. Danas je to perspektivno područje u kojem se prakticira intenzivna poljoprivreda. Ali ovaj uspjeh ima i svoju tamnu stranu: U njemačkim novinama redovno se može čitati o tragovima pesticida u voću i povrću iz Španije. U decembru su i u paprici otkiveni tragovi otorva kojima se suzbija rast korova, a organizacija Greenpeace više je puta upozorila na ostatke otrova protiv insekata u španskom povrću.

Za tamošnje poljoprivrednike ove vijesti predstavljaju katastrofu. Sada su se mnogi u Španiji zamislili, pokušavaju pronaći put da promjene način proizvodnje. Jose, seljak iz mjesta El Ejido nevoljko priznaje:

“Mi seljaci ne želimo prskati insekticide, ali mi nemamo izbora. Svi hoće da paprika savršeno izgleda, a bez otrova to se ne može postići.”

Jose se bavi poljoprivredom jednako kao i njegov otac, njegovo dvoje braće – tu su svi već generacijama na zemlji. Njegov komad je malen, svega jedan i pol hektar. To je tipično za čitavu regiju. Poljoprivredom se bave čitave obitelji, sveukupno je u pokrajini Almeira 13 000 malih zemljoposjednika. 60 posto njihovih proizvoda se izvozi, u Evropi ich kupuju svi veliki trgovački lanci. To je i jedan od problema, objašnjava Jose:

“Supermarketi hoće da sve jeftino kupuju, i skupo prodaju. 30 do 40 centi mi dobijamo za kilo paprike, a oni ich prodaju po deset puta većoj cijeni.”

Kada se obala na jugoistoku Španije promatra iz satelita, čini se kao da je popločana velikim ogledalom.

U decembru je u paprici iz Almeire otkiven zabranjeni insekticid Isofenfo-Methyl. To je bio šok za tamošnje poljoprvirednike. 37 staklenika je zatvoreno, roba je analizirana, potom uništena. Izvoz je obustavljen, prekršiocima prijete kazne do 50 000 Eura. Sada se na tržište smiju slati samo proizvodi koji su u potpunosti kontrolirani. Prema dosadašnjim saznanjima policije, zabranjene tvari došle su iz Kine: tamo se proizvode pesticidi i insektocidi koji su u Evropi odavno zabranjeni.

Zbog čega, međutim, seljaci te otrove koriste, usprkos svim kontrolama?

Biolozi objašnjavaju da su brojne štetočine u međuvremenu postale otporne na legalne otrove:

"Zbog te otpornosti je došlo do toga da je u Almeiri zakazala svaka kontrola. S jedne se strane zaprašivalo mnogo više no što je bilo dozvoljeno, a s druge strane su seljaci zabranjene otrove koristili u očaju: bijele mušice ugrozile su veliki dio berbe paprike.”...objašnjava biolog Jan van der Blom.

Po njegovom mišljenju, jedini izlaz je u biološkoj borbi protiv štetočina: sada se već u nekim staklenicima uzgajaju male uši koje jedu jaja bijelih mušica. Van der Blom ne mora dugo svoje sugovornike uvjeravati u uspješnost metode: i seljaci sami žele prestati sa zaprašivanjem. I njima je jasno da će im inače pobjeći kupci. Stručnjaci računaju da bi već za godinu dana četvrtina staklenika mogla biti bez pesticida. Potrošači u Evropi će bi zahvalni.