1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Otimanje zemlje kao šansa?

Milioni hektara zemlje u Africi, Aziji i Latinskoj Americi godišnje prelaze u ruke velikih investitora iz inostranstva. "Krađa zemlje" najviše pogađa lokalne zemljoradnike i stanovnike sela.

Bageri umjesto pluga

Bageri umjesto pluga

Proteklih godina 32,9 miliona hektara zemlje u državama u razvoju i državama ubrzanog razvoja dato je u zakup inostranim investitorima ili je prodato - riječ je o površini veličine Njemačke. O dodatnih 54 miliona hektara se trenutno pregovara. To su procjene mnogobrojnih međunarodnih nevladinih organizacija. Tek od prije nekoliko godina je fenomen poznat pod imenom "otimanje zemlje" (land grabbing) dostigao ove dimenzije. Kada su 2008. godine cijene životnih namirnica na svjetskom tržištu trostruko porasle, poraslo je i interesovanje za jeftinu poljoprivrednu zemlju.

Zemlja donedavno korišćena samo za potrebe etiopijskih porodica, sada je u rukama inostranih investitora

Zemlja donedavno korišćena samo za potrebe etiopijskih porodica, sada je u rukama inostranih investitora

Među zainteresovanim državama su i one sa nedovoljno sopstvenih namirnica, kao što su Saudijska Arabija ili Indija, i koje na agrarnim površinama u inostranstvu žele da uzgajaju poljoprivredne proizvode za sopstveno stanovništvo. I veliki koncerni životnih namirnica zakupljuju ili kupuju hiljade hektara velikih površina i proizvode u industrijskom stilu - na primjer pirinač, soju ili biljke za gorivo. Tu su i finansijski investitori koji jeftinu zemlju vide kao mogućnost za dobitke putem špekulacija s rastućim cijenama.

Velika rasprodaja zemlje

Otimanje zemlje je prisutno skoro u svim regionima svijeta, ali prije svega u Latinskoj Americi, Aziji i subsaharskoj Africi. Prema izvejštajima više nevladinih organizacija etiopijska vlada izdvaja četiri miliona hektara za zakup. Trajanje ugovora i do 99 godina, kao i više nego niske kamate za zakup, dijelom niže od eura po hektaru i godini, privlače investitore iz inostranstva.

Krađa zemlje se često odvija na granici ilegalnog. U mnogim afričkim državama, sva zemlja je u državnom vlasništvu. Vlade u zakupu i prodaji agrarnih površina vide mogućnost za punjenje državnih kasa. Otuđene zemlje se nalaze najčešće u vrlo plodnim predjelima, sa dobrim pristupom izvorima vode. Pojedine vlade govore o "zemlji koja se ne koristi", iako mnogi mali poljoprivrednici već stotinama godina nju koriste za uzgoj i stoku. Posljedice za stanovništvo su najčešće duboke. Oni moraju da se odvoje od zemlje na kojoj su izgrađena njihova sela. Stotine hiljada malih poljoprivrednika je tako već izgubilo svoju egzistencijalnu osnovu.

Krađa zemlje kao šansa?

Zemljoradniciu Etiopiji ne mogu da poseduju zemlju

Zemljoradniciu Etiopiji ne mogu da poseduju zemlju

Ipak, Svjetska banka i Organizacija UN za hranu i poljoprivredu (FAO) ističu šanse na osnovu investiranja u zemlju. Jer, investitori donose tehnologije i stručno znanje u ciljne države. Tako bi mali poljoprivrednici mogli da nauče o metodama velikih agrarnih preduzeća. I lokalna infrastruktura bi bila poboljšana. Ali mnoge države su prije svega zainteresovane za punjenje državnih kasa, a mnogo manje za progres.

Smjernice UN, usvojene u maju 2012. predviđaju otuda snaženje pozicije malih poljoprivrednika i lokalnog stanovništva. Tokom sklapanja poslova, ubuduće bi trebalo više da budu uzeti u obzir i njihovi interesi. Do sada su smjernice važile samo na papiru, jer vlade su same odlučivale da li žele da ih primjene ili ne.

Autorke: Carolyn Wißing / Ivana Ivanović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić