Otac diskonta slavi 90. rođendan

Posljednje fotografije braće „fantoma“ Albrecht, stare su četerdesetak godine, tako da danas jedino članovi porodice i najbliži saradnici znaju kako izgleda 90-togodišnji Karl i njegov dvije godine mlađi brat Theo. No jedno je poznato: braća Albrecht su najbogatiji Nijemci i jedni od najbogatijih stanovnika ove planete. Svaki od njih posjeduje imetak procijenjen na oko 16 milijardi eura.

Stroga hijerarhija, sindikati nepoželjni

I do te svote braća zasigurno nisu došla rasipajući novac. Dapače, obojica slove kao izuzetno štedljivi, svaki izdatak promisle dva puta i nikada ne kupuju nešto što na drugom mjestu mogu dobiti jeftinije. I tu su filozofiju utkali u svoj diskontni koncern Aldi (u Austriji i Sloveniji Hofer), kojim polako i sigurno nakon Njemačke osvajaju i svijet. Preko 8.000 poslovnica Aldija potrošače širom svijeta opskrbljuje životnim namirnicama i ostalom robom široke potrošnje. Jedan od najvećih trgovinskih lanaca na svijetu, prema procjenama, jer i ovaj podatak braća Albrecht kriju ko' zmija noge, procjenjuje se na oko 43 milijardi eura.

Tko misli da iza tog impresivnog broja stoji ogroman upravni aparat, vara se: kompletna birokratija je svedena na nužnu mjeru. Tome pomaže i stroga okomita hijerarhija sa strogo raspoređenim ulogama. Na vrhu hijerarhije su naravno braća Albrecht. Stariji Karl se sa osamdesetak povukao u penziju, a mlađi Theo sa 88 još uvijek žari i pali aktivnim poslovima diskontnog diva. Od ovakve strukture međutim profitiraju i sami radnici u filijalama, jer braća Albrecht nikad nisu škrtarila na plaćama. Tako blagajnice i ostalo osoblje zarađuje znatno više nego u ostalim trgovačkim lancima.

No jedna od cijena viših primanja - prema nekim informacijama blagajnica zarađuje oko 18 eura brutto na sat - je, osim napornog posla u kojem nema vremena za pauze (ako slučajno nema mušterija na blagajnama pune se police) i zabrana osnivanja radničkih savjeta i udruživanja u sindikate. Braća Albrecht jednostavno ne trpe da im neko drugi gospodari po kući.

Poduzetnici starog kova

I njihova životna priča govori u prilog načinu na koji braća iz Ruhrske oblasti vode najuspješniji njemački trgovinski lanac. Sve je naravno počelo kao mala porodična trgovina u Essenu. Preuzevši od roditelja posao nakon rata, trgovina Albrecht je manje-više uspješno poslovala u Essenu i okolini. Ekspanzija dolazi početkom šesdesetih kada je poduzetnoj braći palo na pamet da Nijemcima ponude novi koncept maloprodaje. Novotarija se zvala diskont, a kumovala je i novom imenu lanca pod kojim je poznat i danas: Aldi, "Al" za Alberecht i "di" za diskont.

Jednostavan kao i naziv je i sam koncept: nuditi robu vlastitih ponuđača, iste kvalitete kao i robu poznatijih marki ali po višestruko nižim cijenama. Zašto plaćati skupu Coca Colu kada za jednu četvrtinu možete ponuditi mnogo jeftiniju River Colu koja se ekskluzivno proizvodi samo za Aldi lanac. Slično je i s ostatkom asortimana: proizvodi visoke kvalitete bez oznaka poznatih marki i zato višestruko povoljniji.

Javna je tajna da su mnogi Aldijevi artikli s kućnom etiketom zapravo proizvodi poznatih marki upakiranih u Aldijevu ambalažu. I oprema Aldijevih filijala nije nešto za one koji pri kupovini očekuju luksuz: jednostavne police na kojima su poput robe u skladištu izloženi proizvodi, sve to daje osjećaj kupcu da se nalazi u kući koja štedi tamo gdje se to može. Najvažniji je proizvod, a sve ostalo, je luksuz koji ne služi ničemu doli višim cijenama. S takvim konceptom Nijemci se mogu poistovjetiti pa stoga ne čudi podatak da ovaj lanac uživa povjerenje više od tri četvrtine građana ove zemlje.

Na drugoj stranici: Aldi je kult!

Čudaci koji postavljaju pravila

Ekonomisti već godinama muku muče s davanjem odgovora na pitanje, kako je moguće da u današnje doba jedna kompanija posluje tako uspješno uprkos tome što uporno odbija novotarije modernog managementa poput "team buildinga" i sl. Aldi u Njemačkoj uporno ignoriše i sistem marketinga. Jedini oblik reklame su sedmični dodaci lokalnim novinama u kojima se na trezven i suhoparan način predstavlja sedmična ponuda. Već je senzaciju predstavljalo kada je prije koju godinu ovaj prilog počeo izlaziti u boji. Usput, Aldi to ne naziva reklamom nego "obaviještenje za potrošače".

Ovakav imidž čudaka među trgovinskim lancima Aldiju i braći Albrecht je donio kultni status. U međuvremenu su se na tržištu pojavile i nebrojene kuharice koje nude recepte u kojima se koriste isključivo Aldijevi proizvodi. Aldi odavno više nije mjesto gdje kupuju oni koji su prisiljeni paziti na svaki euro. Aldi je već odavno postao kult, a taj kult neuglednog njemačkog lanca s prvoklasnom robom i niskim cijenama polako ali sigurno osvaja svijet.

I podjela imeprija na sjever, koji vodi Theo, i jug, koji je u rukama Karla, doprinosi kultu ovog diskonta. Granica koja protiče Njemačkom i određuje gdje će biti "Aldi Nord", a gdje "Aldi Süd" Nijemci zovu "Aldi ekvatorom".

Novac od otkupnine htio odbiti od poreza

Kultni status oko sebe i svojih ličnosti izgradila su i sama braća Albrecht svojim odnosom prema javnosti. Posljednja slika mlađeg brata Thea potiče iz 1971. godine. I ona ne bi došla u javnost da se te godine nije desila otmica koja je mjesecima bila tema njemačke javnosti. I to ne samo zbog činjenice da je Theo Albrecht otmičarima platio sedam miliona maraka otkupnine, nego zbog činjenice da je tu svotu kasnije sudskim putem htio odbiti od porezne osnovice ubrajajući je pod rubriku "vanredni troškovi".

Osim ovog detalja braća Albrecht, od kojih se Karl nalazi na 6. mjestu ljestvice najbogatijih ljudi na svijetu, a Theo na 9., javnosti nisu pružili mnogo prilika za buđenje znatiželje. Bez skandala, bez korupcije i bez izvještaja o vjenčanjima. Za očekivati je da niti s Karlovog rođendana u javnost neće procuriti fotografije.

Autor: Henrik Böhme / N.Kreizer

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić