1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Osuđen na saradnju

Mohammed Mursi je kao prvi slobodno izabrani egipatski predsjednik stupio na dužnost - i to u teškim uvjetima. Zemlja je podijeljena. Mursi će morati sa svima surađivati, naglašava u svom komentaru Loay Mudhoon.

Nema nikakve sumnje da će ovaj događaj ući u istorijske anale. Po prvi put u modernoj istoriji Egipta će kandidat Muslimanskog bratstva na više-manje demokratski način postati predsjednik zemlje na Nilu koja broji 80 miliona stanovnika.Tako po prvi put jedno civilno lice postaje predsjednik. On međutim u teškom trenutku preuzima vlast u zemlji. Egipat, koji se nalazi u srcu arapskog svijeta, je politički de facti podijeljen.

Strategija iscrpljivanja i  pravne nesigurnosti koju provode egipatski generali doveli su do toga da je mnogim običnim građanima, koji ne spadaju u tzv. Tahrir-avangardu, na vrh glave protesta i nestabilnih postrevolucionarnih vremena. To i objašnjava nevjerovatno veliku podršku birača Ahmedu Šafiku, korumpiranom predstavniku starog režima. No Mohammed Mursi se ipak u bici za predsjednika izborio protiv Šafika, makar i sa malom razlikom u osvojenim glasovima. Većina Egipćana, prije svega vođa revolucionarnih pokreta, stala su iza Mursija ali ne iz simpatija za njegovo netransparentno i ideološki vođeno Muslimansko bratstvo, već zbog toga štu su željeli konačni razlaz sa Mubarakovim režimom.

Okončati vladavinu vojske

Loay Mudhoon

Loay Mudhoon

Zapravo se izborom Mohammeda Mursija za predsjednika treba okončati vladavina vojske, koja u Egiptu traje već 60 godina. No, on jedva da će imati istinske ovlasti, nakon što su ga generali preduhitrili i ustavnim aktom raspustili parlament, preuzeli odlučivanje na polju zakonodavne vlasti a predsjedniku oduzeli upravljanje budžetom i komandovanje vojskom. Javna je tajna da bi Šafik kao predsjednik puno bolje odgovarao vladajućem Egipatskom vojnom vijeću. Sa bivšim generalom vazduhoplovstva Šafikom bi se privilegovani vojni vrh mogao puno lakše nagoditi i aranžirati.

Mnoge indicije upućuju na to da su se generali pomirili sa izborom Mursija za predsjednika jer se plaše pritiska sa ulice, koji bi došao u slučaju manipulacije izbornih rezultata u korist njihovog ljubimca Šafika. Oni su se očito uplašili vala nekontrolisanih demonstracija, izgreda i izliva bijesa.

Mohammed Mursi, za kojeg postoje opravdane sumnje da li je uopšte dorastao i da li ima format za obavljanje najviše funkcije u zemlji, sada je međutim osuđen na saradnju sa drugim političkim snagama u zemlji. Ako želi da odmeri snage sa samouvjerenim generalima, on je upućen na podršku sa Tahrir-trga. Za budućnost Egipta od odlučujućeg značaja je prevazilaženje raskola između vojske i islamista. I što je još važnije: Egipćani od novoizabranog predsejdnika ne očekuju nikkavu "islamsku renesansu", već praktična rješenja za ekonomske i socijalne probleme u zemlji. A upravo će se na socijalnim pitanjima odlučivati o transformaciji  Egipta u demokratsko društvo.

Autor: Loay Mudhoon

Urednici: Jasmina Rose/Zoran Arbutina