Ostariti u zatvoru

Udio zatvorenika starijih od 60 godina, u Njemačkoj je sve veći. I dok je ukupan broj zatvorenika u posljednjih deset godina opao, broj starijih se povećao - samo od 2003. do 2013. za jednu trećinu. Da li je to povećanje odraz starenja društva ili starije osobe postaju sve sklonije kriminalu? I jedno i drugo igra ulogu, kaže kriminolog iz Bochuma Michael Alex: "Zbog toga što razlika između siromašnih i bogatih postaje sve veća, starije osobe su također učestaliji saučesnici u krađama i prevarama, nego što je to bio slučaj ranije". Kriminalitet u starosti se ispoljava uglavnom kroz manje prekršaje.

Još jedan razlog: zatvorenici duže ostaju u zatvorima nego što je to bio slučaj ranije. Do 1998. se takozvani preventivni pritvor, koji se mogao izricati izrazito opasnim prijestupnicima, smio izricati na maksimalno deset godina. To ograničenje je ukinuto nakon dojmova koje je ostavio slučaj Dutroux u Belgiji. "Od tada se broj onih koji se po izricanju kazne smjeste u preventivni pritvor udvostručio", kaže Michael Alex.

Lista čekanja za zatvorenike

Mnogi stariji zatvorenici stavljaju zatvorske službenike pred nove izazove. Oni se medicinski moraju drugačije tretirati nego mlađi zatvorenici. Neki od starijih boluju od dijabetisa, dementni su, imaju oboljenja kardiovaskularnog sistema. Nekima je potrebna posebna njega, čak i umiranje u zatvoru više ne predstavlja rijetkost. Na nekim mjestima odgovorni su već reagirali: u Detmoldu tako već sedam godina postoji odjeljenje za starije. U tom odjeljenju smještene su osobe koje imaju iznad 62 godine. I u Kazneno-popravnom zatvoru u Singenu čak od 1970. postoji zatvor u kojemu su smještene isključivo starije osobe.

Thomas Maus je šef ove ustanove u kojoj ima 48 mjesta za muškarce starije od 62 godine, a kojima je izrečena kazna u trajanju od najmanje 15 mjeseci. 1970-tih još niko nije govorio o demografskim promjenama, kaže Maus. "Ali, već tada se znalo da se u normalnim zatvorima potrebe satarijih skoro nikako ne mogu uzeti u obzir, naprimjer želja za mirom, privatnošću, poslom koji ih ne preopterećuje i posebnom medicinskom njegom."

Pored toga, stariji zatvorenici se boje mlađih. U Sinegenu sreću osobe iste starosne dobi, koje imaju slične zdravstvene i druge probleme. Isto kao i u normalnim zatvorima i u ovom, smještenom nedaleko od Bodenskog jezera, postoji određeno vrijeme tokom kojeg zatvorenici rade, odmaraju se ili upražnjavaju neke druge svoje aktivnosti.

U ponudi za aktivnosti za slobodno vrijeme su pored ostalog specijalni časovi sporta, treninzi za bolje pamćenje, radna terapija. "Nije riječ o boljem tretmanu već o tretmanu koji bolje odgovrara njihovim potrebama," kaže Maus.

Potražnja i ponuda

I dok u Njemačkoj trenutno postoji više zatvorskih mjesta nego zatvorenika, u Singenu potražnja prevazilazi ponudu. "U 70-tim godinama je u Njemačkoj bilo više mjesta u zatvorima nego zatvorenika, sada potražnja u Singenu prevazilazi ponudu. U međuvremenu imamo i listu čekanja", kaže Maus.

Jedno je jasno: starenje u zatvorima je stvar koja se ne može promijeniti. Michael Alex vjeruje da za starije osobe ne trebaju postojati samo specijalne ustanove, već da su sada na potezu sudije i državni tužioci: "Kod starijih ljudi svakako postoji mogućnost da se ostatak njihove zatvorske pretovori u uslovnu kaznu. Može se u nekim slučajevima izreći i pomilovanje, ukoliko se dalje izvršenje kazne smatra neprikladnim. Ta mogućnost se relativno malo koristi.

Pravosuđe je iz straha da bi zatvorenici ako izađu na slobodu ponovo mogli počiniti kazne suzdržano, isto kao i cijelo društvo."U Hamburgu je prije nekoliko godina u Kazneni zakon uveden član, prema kojem bolesni zatvorenici za koje se polazi od toga da će zbog bolesti uskoro preminuti, pod određenim uslovima mogu biti oslobođeni jer se pretpostavlja da u stanju u kojem se zbog bolesti nalaze, ne mogu počiniti neko krivično djelo", kaže Michael Alex. Hamburg je time jedina njemačka savezna zemlja u kojoj je zakonski regulisano, da ljudi koji ne žele umrijeti u zatvoru, mogu biti pušteni na slobodu.

Autori: Jennifer Fraczek/Belma Šestić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić