1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Osnivač psihoanalize – Prije 15O godina je rodjen Sigmund Freud

Gabriela Schaaf27. april 2006

Njegov život je «prije svega bio miran i bez uzbudjenja».Upravo ovim riječima je Sigmund Freud začepio usta svom biografu.U biti njega je zanimao jedino rad na psihoanalizi.Zbog njenog temeljnog karaktera, njegova misija se može uporediti sa djelom Karla Marxa.Medjutim dok se Marx bavio ispitivanjem ekonomske snage društva, doktor Freud je iztraživao ono što se nalazi iza toga: strukturu ljudskog duševnog života

https://p.dw.com/p/AVpg

Malo je falilo da «Otac psihoanalize» bude ubijen u jednom od koncentracionih logora.Tek 1938-osme je Sigmund Freud postao svjestan životne opasnosti u kojoj se nalazio kao Jevrej, tako da je emigrirao iz Austrije koju su zaposjeli Nijemci.O njegovom dolasku u Englesku postoji jedan jedini tonski dokument.Freud je naime tada rekao:

«U starosnoj dobi od 82-dvije godine sam zbog njemačke invazije napustio svoj dom u Beču i došao u Englesku gdje ću nadam se, u miru skončati svoj život»

Živio je još samo jednu godinu u Londonu.23-ćeg Septembra 1939-te umro je od posljedica raka u ustima.

Iza sebe je ostavio jedno epohalno dijelo.Još za vrijeme njegovog života, psihoanaliza koju je razvio pobrala je lovorike.Naime ona se kao terapija duševnih bolesti prakticira u cijelom svijetu.I još više od toga:Učenje o onom nesvjesnom je definitivno odredilo sliku modernog čovjeka 2O-tog stoljeća.

Veći dijelovi Freud-ovih radova su tokom proteklih decenija preradjeni.Kako misli psihoanalitičar i ekspert za Freud-a, Uwe Henrik Peters, to se može uporediti sa automobilom čija funkcija se tokom vremena mora prilagodjavati novim potrebama, pri čemu osnovna konstrukcija ostaje ista:

«Prema mom mišljenju Freud je još uvijek jedini i najvažniji tvorac cjelokupne psihoanalize.Nakon Freuda tu i tamo su dodate i promijenjene neke sitnice, medjutim kompletne osnovne ideje potiču od Freud-a».

Najvažnija Freud-ova spoznaja glasi: Ljudsko razmišljanje i djelovanje ne regulira ljudski um, nego je ono uvjetovano nesvjesnim motivima.Njegovim slikovitim jezikom rečeno, to naprimjer znači «da ja nije – dakle moje ja – čak nije gospodar ni u svojoj vlastitoj kući».Uostalom, to potvrdjuju i današnja ispitivanja mozga.

On je takodjer utvrdio da se u podsvjesnim, potisnutim željama skrivaju duševne bolesti.Posebmo u seksulanim željama koje se vuku od djetinjstva.

Freud je osobno patio od histeričnih simptoma.Tvrdio je kako je granica izmedju «bolesnog» i «normalnog» ponašanja poprilično tanka.

Svakako da je i Freud činio greške: Naime njegova teorija o ženskoj seksualnosti smatra se danas prevazidjenom a osobito njegova predpostavka da je svaki sin zaljubljen u svoju majku te da oca doživljava kao rivala, danas biva od stručnjaka kao što je naprimjer Uwe Henrik Peters, osporavana:

«Edipov kompleks nema tako veliki značaj kojeg mu je pridavao Freud.On je svoju teoriju stvarao u vrijeme kada je seksualnost bila tabu.On nam objašnjava kako funkcionira ljudska psiha».

Kod Freud-a se kultura kritike ne razdvaja od terapijske prakse.Kao naučnik koji je takodjer proučavao i mitologiju i etnologiju, on je želio da otkrije njihovu povezanost: izmedju individualne bolesti npr. i njenih društvenih prauzroka.Kao prosvjetitelj htio je da psihoanaliza kao sistem pomogne čovjeku da spozna sebe te da se oslobodi od samorazočarenja.