Oslobođeni Mladićevi jataci

Postupak protiv 10 optuženih za pomaganje u skrivanju Mladića od 2002. do 2006. u Beogradu počeo je prije više od četiri godine, kada je njih 11 uhapšeno i zadržano u pritvoru osam mjeseci, poslije čega su pušteni da se brane sa slobode. U međuvremenu je preminuo prvooptuženi Jovo Đogo, koji je bio oficir u Vojsci Republike Srpske pod Mladićevom komandom tokom rata u BiH. On je u optužnici označen kao organizator operacije skrivanja od 2002. godine, kada je Mladić napustio vojne objekte, pa do kraja 2005. godine.

Ovo suđenje je u više navrata vraćano na početak zbog promjene sudskog vijeća, trudnoće i bolesti pojedinih optuženih, kao i dva neuspjela pokušaja bivšeg Drugog opštinskog suda da se oglasi nenadležnim poslije promjene "zakona o jatacima", kada je djelo za koje se terete optuženi prešlo u nadležnost Vijeća za ratne zločine Okružnog suda.

Loša poruka za žrtve

Oslobađanje krivice Mladićevih jataka je vrlo uznemirujuća vijest, kaže za Radio Dojče vele direktor Hartefakt fonda (Heartefact fund) Andrej Nosov, prije svega za sve one koji prate ono što se zove završetak saradnje sa Haškim tribunalom.

„Tako da mislim da je sve to, u političkom smislu a i u odnosu na čitav region, prije svega za žrtve poduhvata za koje je optužen Ratko Mladić jedna jako loša poruka. Ona govori o tome da čak i ako postoji neka deklarativna politička poruka koja je važna, a to je kako političari kažu da će se završiti saradnja s Tribunalom, da sistem na različitim nivoima otkazuje. Ne mislim samo po pitanju ove i ovakve današnje presude, nego i nekih drugih stvari koje se mogu vidjeti na dnevnom nivou a tiču se rada državnih organa na prevladavanju prošlosti“.

Loša poruka i za Haški sud

Glavni haški tužilac Serž Bramerc zahtjevao je i tokom svoje posljednje posjete Beogradu da se svi saradnici Ratka Mladića procesuiraju i žestoko kazne. Nakon oslobađajuće presude Mladićevim jatacima ostaje pitanje kakve će to reakcije izazvati u Haškom tribunalu. Andrej Nosov smatra da će odatle stići najprije jedan deklarativan stav po kome se oni neće mješati u rad državnih organa Srbije.

„Vjerujem da oni neće ulaziti u to, jer prosto vjeruju u nezavisnost pravosuđa, i vjerujem da će srpski državni organi na taj način braniti ovu odluku. Ali, to je svakako loša poruka koju će sam Haški tribunal pa i tužilac primiti. Mislim da je ovo samo još jedna kockica u toj slagalici razumijevanja da nas najviši državni funkcioneri ubjeđuju da postoji puna politička volja za hapšenjem Mladića, a da zapravo nema ko da ga uhapsi. I da zapravo čak i oni koji su u tom koordinacionom timu, i koji imaju namjeru da ga uhapse, čini se da trpe opstrukciju od različitih dijelova sistema na različite načine da se sprovede nalog za hapšenje Mladića i Hadžića.“

Ako imamo u vidu podatak da je Mladić bio potencijalno dostupan državnim organima 2008. godine, i da svake godine nakon toga otkrivamo da je nešto ipak moglo da se uradi, ostaje utisak da se time šalje jako loša poruka svima koji bi željeli da pomognu državi u hapšenju Mladića, ističe Nosov. Pored toga, ovo je i loša poruka u trenutku kada bi trebalo da povjerujemo da je srpsko pravosuđe reformisano.

Da li je trebalo hapsiti jatake?

Čitav proces takozvanim Mladićem jatacima pratile su i određene kontroverze. Analitičari su smatrali da nije trebalo hapsiti Mladićeve jatake, već ih je trebalo pratiti i na taj način doći do Mladića. Taj stav je dijelio i srpski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević, koji je izjavio da bi Ratko Mladić odavno bio u Hagu da 2006. godine nisu uhapšeni njegovi pomagači.

Andrej Nosov ocjenjuje da je to strateško-policijsko pitanje. Vjerujem da su srpske službe bezbjednosti sposobne da pronađu Mladića, ali da je sada samo pitanje koliko kontrole nad tim službama imaju najviši državni funkcioneri, kaže Nosov.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg. urednik: Svetozar Savić