1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Oružana borba protiv IS-a je neizbježna

Ekstremisti "Islamske države" nastavljaju sa ubijanjem. Borba protiv ove milicije mora se nastaviti punom snagom. To je ipak i mač sa dvije oštrice, smatra Alexander Kudascheff.

Takozvana "Islamska država" ne može biti potisnuta, ona mora biti uništena. I to u prvi mah vojno, ali nakon toga i politički, rušenjem fascinacije "džihadizmom" i simpatija koje neki osjećaju prema tom pokretu. Ipak, na početku se mora djelovati vojnom silom protiv terorističke milicije IS-a. Kao što se i očekivalo oči su uprte u SAD, odnosno prema Zapadu. NATO je u svakom slučaju oformio koaliciju od deset država, među kojima je i Njemačka, koje imaju namjeru da se bore. Njemačka će za sada politički pratiti ono što bi vojno trebalo da se poduzme protiv IS-a.

Situacija za noćne more

Jasno je jedno: rat protiv Islamske države u Iraku i Siriji Zapad ne može voditi sam, nego samo uz podršku partnera. U suprotnom bi u sukobe ušle samo SAD, eventualno i Velika Britanija, što bi propagandistički odmah bilo obilježeno kao "krstaški rat".

Alexander Kudascheff

Alexander Kudascheff

Zapadu su, dakle, potrebni saveznici u regionu. U prvom redu je to sam Irak i njegova šiijska vlada koja ne uživa prevelik ugled. Međutim, iračka vojska je demoralisana i slaba. Uz to, centralna vlada u Bagdadu ima brojne protivnike. Među njima su sunijska plemena, ali i ostaci Baatha, vladajuće stranke bivšeg predsjednika Sadama Huseina, koji djeluju u podzemlju. Vlada u Bagdadu stoga bi morala da se bori na dva fronta, za šta nije sposobna.

Još jedan potencijalni partner u borbi protiv IS-a sjedi upravo u Damasku. Riječ je o sirijskom predsjedniku Bašaru al Asadu, protiv koga se Zapad do sada borio. Saradnja sa ovim diktatorom bila bi kobna i ustvari je nezamisliva. Ali bez Asada se ne može poraziti IS. To je politička noćna mora. S jedne strane Zapad već dugo radi na rušenju Asada, a s druge strane je pritisnut realnošću političkih prilika.

Nužno zlo - savezi sa dojučerašnjim protivnicima

Na sve to se dodaje i pozicija Kurda, koji se sada opskrbljavaju oružjem. Već se da naslutiti - ako oni pobijede, onda će prevelika postati želja za formiranjem samostalne kurdske države, što niko ne želi.

Konačno je tu i Iran. Iran je za sada uzdržan, ali će napasti ako iračke šiije odista zapadnu u velike neprilike, ako budu pred porazom ili ako budu oštećena šiijska svetišta poput Kerbele.

A gdje je Arapska liga? Gdje su Egipat, Saudijska Arabija i Jordan? Za njih je nezamislivo da iznenada budu na strani Asada ili iračkih šiija. Stoga su uzdržani. Možda i zbog toga da ne pruže povod za napad vlastitim unutrašnjim neprijateljima.

Snažna koalicija protiv IS-a

Uprkos svemu tome, "Islamskoj državi" može da se suprotstavi samo jaka koalicija. Takva koalicija bi između ostalog pokazala da se svi bore protiv fundamentalističkog ludila "kalifa" Abu Bakra al-Bagdadija. Da niko ne želi tiraniju ranog i antimodernog islama. Da je rat protiv džihadizma pravedan rat. Ali i da svi žele da prostor Srednjeg Istoka ostane prostor religijskog suživota u kojem muslimani, kršćani, jezidi i drugi vjernici mogu da žive jedni s drugima. U suprotnom će u ludilu Islamske države nestati kultura koja traje već 1200 godina.