Orbanova istočna politika
16. maj 2018
Kada mađarski premijer Viktor Orban drži važan govor, on u njega često namjerno upliće provokativne misli ili krilatice. Primjerice, nakon svog ponovnog izbora 2014., on je završenom proglasio "eru političkih debata" u Mađarskoj i pozvao na "period djelovanja". Iste godine, on je proglasio transformaciju Mađarske u "na radu baziranu, liberalnu državu". Proteklog ljeta, Evropsku komisiju je u svom programskom govoru nazvao "inkvizicijom" i uzdizao Mađarsku kao bedem kršćanske Evrope.
Kada se Orban u četvrtak protekle sedmice obraćao u parlamentu u Budimpešti povodom svoje ponovne premijerske zakletve, njegov govor nije bio ofanzivan, što je rijetkost posljednjih godina. Govorio je u stilu iskusnog državnika, kome je ispod časti da zadirkiuje i provocira. No, koliko god je njegov ton bio pomirljiv, Orban je pak čvrsto ostao pri svojim stavovima.
Orbanov vrli novi svijet
Na unutarnjem političkom planu on je manje šifriranim riječima najavio da želi ostati na vlasti najmanje do 2030. godine - do tada bi Mađarska trebala biti jedna od pet najboljih i za življenje najpogodnijih zemalja u Evropskoj uniji. To je Orbanov cilj. Liberalnoj demokratiji, čiju vladavinu premijer Mađarske vidi okončanom, ne suprotstavlja „liberalnu državu", već „kršćansku demokratiju". Formula, koja je vjerovatno i signal taktičkog skretanja ka adresi "Evropske narodne stranke" (EPP), gdje se interno vode žestoke rasprave za i protiv isključivanja Orbanove stranke Fidesz.
Diplomati su morali pažljivije poslušati izjave o Orbanovoj vanjskoj politici, koje su sadržavale malo toga novog, ali su još jednom formulirane posve jasno i kruto: prema Orbanu, Mađarska će ostati u zapadnom savezu, ali u sukobu između "Berlina, Moskve i Istanbula", strikto imajući u vidu sopstvene geopolitičke interese i neće "izvoziti demokratiju" ili zastupati druge ideološke interese.
Oba zaključna pasaža Orbanova govora odnosila su se na odbacivanje projekta ujedinjenih država Evrope, koji je Orban nazvao "grozničavom noćnom morom". Umjesto toga, kako je rekao, EU mora djelovati kao "savez slobodnih nacija". Za to će se Mađarska zalagati svim svojim snagama. Istovremeno, Orban je državama "Karpatskog bazena" ponudio intenzivnu saradnju sa ciljem da ovaj region bude "najsigurniji, najbrže razvijajući, kao jedinstvena ekonomska, komercijalna i transportna oblast".
Orban kao istočnoevropski Macron
Orban se tako pozicionirao kao evropski politički kontrapunkt francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. On je svjestan da ga ne bi ozbiljno shvatili kada bi se osamio i imao u vidu samo veličinu Mađarske i njenu ekonomsku moć. Stoga Orban već duže vrijeme radi na čvršćem savezu istočnih članica Evropske unije sa zemljama kandidatima za članstvo u EU na Zapadnom Balkanu, koje su na užetu za šlepanje, a koje bi u Briselu zajedno zastupale dugoročni reformski plan "Evrope nacija" - EU koja bi u suštini funkcionirala kao ekonomski savez, a vladavinu prava i pitanja demokratije prepustila svojim državama članicama.
U tom svjetlu se mora vrednovati i Orbanova prva velika vanjskopolitička posjeta nakon njegova ponovnog izbora, koja ga je u ponedjeljak odvela u Poljsku do Jaroslava Kazcynskog. Orban je već tokom vikenda bio u Sloveniji, gdje je sudjelovao u predizbornoj kampanji nacionalističko-konzervativnog bivšeg premijera Janeza Janše, čija stranka je, poput Orbanovog Fidezsa, članica EPP-a. Orban je također imao dobar odnos s drugim političkim čelnicima u regiji: s bivšim slovačkim premijerom Robertom Ficom, koji i dalje ostaje jak čovjek svoje zemlje, s Liviuom Dragneom, šefom rumunskih socijaldemokrata, koji je zapravo nacionalistička komunistička partija, s bugarskim premijerom Bojkom Borisovim, bivšim makedonskim premijerom Nikolom Gruevskim, te sa Aleksandrom Vučićem, nacionalno-konzervativnim predsjednikom Srbije, za čiju se brzu integraciju u EU Orban posebno zalaže.
Za ove i mnoge druge političare iz regiona je Orbanov autoritarni, netransparentni i korupcijski model upravljanja privlačan. No, kao jedinstveno blok istočnoeuropske članice EU-a su do sada rijetko nastupale, poput pitanja kvota za izbjeglice, ali su i pri tome uvijek iznova postojale nijanse.
Istočna Evropa nije jedinstvena
Sve u svemu, različiti interesi i odnos političkih snaga u pojedinim zemljama danas čine vrlo malo vjerojatnom anti-Bruxellesu alijansu na istoku EU. Poljskoj i Rumuniji se ne dopada pro-ruski kurs Viktora Orbana i Roberta Fica, Češka i Bugarska su pak po tom pitanju podijeljene, a stavovi su podijeljeni i oko osude i procjene zbivanja u Ukrajini, odnos Mađarske i Hrvatske, uprkos sličnoj ideološkoj orjentaciji vlada, prilično je otežan.
Pri tome niti jedan drugi političar iz zemalja na istoku EU nema toliku političku moć u vlastitoj zemlji kao Orban. Tako bi se moglo dogoditi da Orbanu na koncu, tek kao prijeteća kulisa, ostane samo pravo na ulaganje veta. Prije nekoliko dana je najavio da će ga iskoristiti. Na pitanje o početku rasprave o proračunu EU i mogućeg povezivanja podsticajnih sredstava sa vladavinom prava, Orban je u svom sedmičnom radijskom intervjuu rekao: "Nemojte se uzbuđivati, sve dok Mađarska ne bude saglasna, neće biti proračuna".