1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Orban se okreće kako vjetar puše

Poređenja ljudi i mehaničkih naprava su često vrlo neprecizna. Ipak, u svjetlu krize s izbjeglicama mađarski premijer Viktor Orban odista nalikuje vjetrokazu, komentariše Georg Matthes.

Prošla su vremena kada su nacionalno-konzervativnog premijera Mađarske, kada bi skrušeno stizao u Brisel, u šali pozdravljali kao "diktatora". Viktor Orban ne privlači trenutno pažnju javnosti zakonima o medijima koji nisu u skladu s pravilima EU, svojom reformom pravosuđa ili čak pozivom na ponovno uvođenje smrtne kazne. Njemu ne prijeti ni to da pokušaji da ga se urazumi idu toliko daleko da mu se prijeti pokretanjem procedure zbog povrede ugovora na kojima počiva EU.

Viktor Orban sada sam podsjeća na dogovorena pravila: on se proglašava zaštitnikom Dablinskog sporazuma, zajedničke politike prema tražiocima azila u EU i podignute glave putuje u pravcu Brisela. Ograda koju je podigao prema Srbiji, štiti vanjsku granicu EU, a ona prema Hrvatskoj štiti prostor Šengena. U Mađarsku mogu da uđu samo izbjeglice koje se odmah registruju i podnesu zahtjev za dobijanje azila u toj zemlji - baš kao što je i predviđeno propisima.

Ipak, nije uvijek bilo tako. Kao i druge države EU, i Mađarska je sve donedavno propuštala izbjeglice da samo prođu kroz tu zemlju. Obrat je nastupio kada je Viktor Orban u promjeni prepoznao politički cilj i slično vjetrenjači promijenio svoje mišljenje. On je dobro znao da će podizanje ograde na granici Mađarske izazvati probleme s velikim brojem izbjeglica koje će ostati blokirane u balkanskim državama. Orban od toga samo profitira.

Na unutrašnjopolitičkoj sceni na taj način je zaustavio rast popularnosti desnoradikalne opozicije iz stranke Jobbik, koja je druga po veličini politička snaga u Mađarskoj. Stranka Fidesz se podizanjem ograde prikazala kao spasilac vrijednosti mađarskog društva, kao stranka koja čvrsto drži vlast u svojim rukama.

Orban je ovim šahovskim potezom ojačao i nacionalno-konzervativnu opoziciju u susjednoj Hrvatskoj, gdje se bliže izbori i gdje još uvijek vladaju socijaldemokrate. Ono što je perfidno u ovom taktičkom potezu je to što se takva politika vodi preko leđa izbjeglica koje stižu iz područja zahvaćenog ratom. Da je Orban usaglasio svoje poteze s partnerima u EU, onda ne bi izbila kriza ovolikih razmjera. Naime, bolju zaštitu vanjskih granica EU želi i njemačka kancelarka Angela Merkel.

Sigurno je i da Angela Merkel nije baš uvijek nježna golubica koja pazi na svoje poteze. Odlukom da uzme u zaštitu izbjeglice iz Sirije iznenadila je brojne evropske lidere i samo pojačala talas ljudi koji pristižu. Ona mora da se suoči i sa činjenicom da je godinama ignorisala pozive Evropskog parlamenta i Evropske komisije koji su tražili reformu Sporazuma iz Dablina. Baš kao i brojne druge države EU, Njemačka je odbacivala princip solidarnosti kada je riječ o politici prema tražiocima azila.

EU je tako sama sebi podmetnula kukavičije jaje i sada svi moraju da snose posljedice zbog toga. Važeće pravilo da izbjeglice zahtjev za dobijanje azila podnose u državi EU u koju prvo kroče je očito neodrživo. Umjesto toga, izbjeglice se moraju pravedno rasporediti. To moraju uvidjeti prvenstveno "tvrdoglavci" unutar EU, lideri takozvane Višegradske grupe. Mađarska, Češka, Slovačka i Poljska usred krize jednostavno gledaju u stranu.

Preporuka redakcije