1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Oproštaj Blaira

Oproštaj je težak, isto kao i novi početak. Sa takvim mislima su delegati partijskog kongersa britanskih Laburista jučer otišli kućama. Nakon tri dana u Mančesteru je postalo jasno: Tony Blair sa tri izborne pobjede od 1997 i najuspješniji stranački šef u istoriji Laburista, narednog ljeta će predati svoju dužnost u stranci i povući se kao premijer. A, šta onda? Komentira Grahame Lucas

Tony Blair

Tony Blair

Oproštajni govor Tonya Blaira jasno je pokazao da njega kao najtalentiranijeg govornika svoje generacije neće biti lako zamijeniti. S pravom su vodeći listovi njegov govor označili kao istorijski, kao političko majstorstvo,u kojem je slavio uspjehe, a svoje greške poput zalaganja za rat u Iraku zaboravio. Delegati su pozdravili govor sa sedam minuta ovacija. Nakon nastupa premijera ne samo delegati laburista nego i javnost će se pitati zašto je stranka svog garanta uspjeha Blaira, prije nekoliko sedmica prisilila na ostavku. Sigurno je da rat u Iraku teško opterećuje Laburiste. Bliskost sa Vašingtonom je za javnost postala veliki problem. Mnogi poslanici se plaše za svoje manadate na sljedećim izborima za Donji dom parlamenta, koji će se održati 2009. godine. Sa Blairovim dugogodišnjim političkim saputnikom i ministrom finansija Gordonom Brownom čini se da je već odavno utvrdjen nasljednik. Samo, Brown je propustio svoju šansu u Mančesteru da se predstavi. Već godinama se Brown predstavlja kao protuteža Blairu u stranci, kao političar koji cijeni stare vrijednosti, koji je skeptičan prema zagovaračima reforme i novih laburista. Jasno pozicioniranje do sada je elegantno izbjegavao. Mnogi su se nadali jasnom govoru Browna na kongresu. Ono što su čuli je bilo maglovito. U i tamo bilo je naznaka da bi Velikoj Britaniji trebao pismeni ustav, London bi mogao više moći prenijeti na regione, više mjera u zaštiti klime i tako dalje. O Evropi ni riječi. Time se kod partijske ljevice pojačala sumnja da će Brown ukoliko bude izabran nastaviti reformsku politiku Blaira koja za mnoge kritičare ima malo zajedničkog sa zahtjevima partije za socijalnom pravdom. Tu bi se odmag moglo birati konzervativce. Iz tog razloga su pojedini članovi kabineta otvoreno protiv kabndidature Browna. Rivali već kuju planove za eru poslije Blaira, no on još nije otišao. Veliki nastup Browna biće na sljedećem kongresu, a do tada ima vremena da razvije svoju viziju i svoje ideje iznese transparentno. David Cameron, mladi šef konzervativaca se može radovati jer protiv 55- godišnjeg Browna, koji nema karizmu Tonya Blaira , može računati na vlastite šanse , posebno ukoliko se laburisti budu svadjali oko nasljednika. Samo Tony Blair kako se čini može svoj odlazak prihvatiti opušteno i sa humorom. Na kraju svog govora se našalio na račun izjava svoje supruge: u najmanju ruku ne mora strahovati da će mu supruga otići sa susjedom Gordonom Brownom.