1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Opravdano kršenje međunarodnog prava?

Humanitarna intervencija i kolateralna šteta - ovu su dva termina koja su najčešće spominjanja kada je riječ o napadima NATO Saveza na nekadašnju SR Jugoslaviju. 24. marta 1999. godine NATO je započeo s bombardiranjem.

Tokom rata za Kosovo je oko 800.000 kosovskih Albanaca napustilo svoje domove i utočište potražilo u Makedoniji ili Albaniji

Tokom rata za Kosovo je oko 800.000 kosovskih Albanaca napustilo svoje domove i utočište potražilo u Makedoniji ili Albaniji

Nakon propalih mirovnih pregovora u francuskom Rambujeu između Beograda i kosovskih Albanaca, nakon više od 30 000 izbjeglih iz svojih domova koji su ostali u granicama Kosova, te hiljada Albanaca koji su pobjegli u Makedniju i Albaniju, Evropa se suočavala sa humanitarnom katastrofom. Mnogi se slažu da je intervencija NATO-a zapravo omogućila prošlogodišnje proglašenje nezavisnosti Kosova. Deset godina poslije i dalje se vode polemike o posljedicama ove intervencije NATO-a na međunarodno pravo.

NATO je, senzbiliziran dešavanjima u Hrvatskoj i BiH, bio odlučan da spriječi nastavak kampanje etničkog čišćenja. Prvi put u istoriji Sjevernoatlantske vojne alijanse tadašnji generalni tajnik Havijer Solana i glavnokomandujući NATO-a za Evropu američki general Vesli Klark su pokrenuli tzv. „Out-of area“ akciju. Prva humanitarna intervencija, kako su je nazvali, bila je u međunarodno-pravnom smislu do tada nepoznata. Kritičari su NATO-u prebacivali da krši međuanrodno pravo, te da nije dobio eksplicitan mandat Vijeća sigurnosti UN-a. Osim toga NATO-u je prigovarno da je povrijedio teritorijalni suverenitet Jugoslavije.

Humanitarna intervencija je bila neophodna?

Teror vojske SR Jugoslavije na Kosovu je bio razlog NATO-a da intervenira

Teror vojske SR Jugoslavije na Kosovu je bio razlog NATO-a da intervenira

Zagovornici napada su s druge strane legitimitet za njihovo otpočinjanje vidjeli u nizu rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a. Njima se zahtijevalo od Beograda povlačenje trupa i obustavu borbi na Kosovu do čega ipak nije došlo. Shodno tomu je, kako su tvrdili zagovornici operacije, došlo do humanitarne interevencije kao neophodne reakcije. Činjenica da je samo nekoliko sedmica od početka rata oko 800.000 civila napustilo svoje domove ili bilo protjerano za zagovornike ove intervencije bila je dodatni argument o njenoj opravdanosti.

Joseph Marko, stručnjak za međuanrodno pravo iz Graza, vjeruje da je intervencija na Kosovu doduše otvoreno pokazala slabosti međuanrodnog prava, ali i da je dala važne impluse za njegov dalji razvoj: "Kosovo je bilo prekretnica koja je unaprijedila međuanrodno pravo. Jasno je da je Vijeće sigurnosti UN-a zbog mogućnosti ulaganja veta stalnih članica u ovakvim krizama bilo i ostalo nesposobno za djelovanje. Humanitarna intervencija NATO-a dala je odlučujući podstrek da se iznova raspravlja o pitanju doktrine međunardonog prava koja podrazumijeva nemiješanje u unutarnje stvari jedne države.“

Rasprava se i danas vodi, jasnoće nema

Pa, ipak Marko vjeruje da je međuanrodno pravo još uvijek daleko od toga da u tom smislu ponudi jasno pojašnjenje: "1999. godine se radilo o pitanju da li je humanitarna intervencija legalna u smislu međuanrodnog prava. Ja i danas vidim da to pitanje nije na odgovarajući način pojašnjeno.“

Civili su bili najveće žrtve zračnih napada NATO-a, označavani kao kolateralna šteta. Uz to je razorena infrastruktura zemlje (na slici: pontonski most preko Dunava u Novom Sadu, nakon razaranja pravog)

Civili su bili najveće žrtve zračnih napada NATO-a, označavani kao "kolateralna šteta". Uz to je razorena infrastruktura zemlje (na slici: pontonski most preko Dunava u Novom Sadu, nakon razaranja pravog)

Ipak sada se barem vodi intenzivna diskusija o tome da li države mogu uživati pravo suverentiteta samo onda kada reprezentiraju kompletno civilno stanovništvo, dakle kada ga štite.

Kada je neki pokolj genocid?

Josep Marko smatra da je međunarodno pravo još uvijek zasnovano na na principima jednakih suvereniteta država koji u određenim konfliktnim situacijama mogu biti odbranjeni zahvaljujući ulozi stalnih članica u Vijeću sigurnosti UN-a.

Kada je riječ o tome kada je secesija uopće dopustiva Josef Marko kaže: "Je li pokušaj genocida opravdanje za secesiju? Što uopće znači genocid? Tu dolazimo do ciničnog pitanja: Koliko ljudi dnevno treba biti ubijeno? Je li 20 mrtvih dnevno dovoljno kako bi se moglo govoriti o genocidu ili ipak trebamo tri stotine ubijenih dnevno", pita se Marko. No, odgovori na ova pitanja i dalje ostaju nejasni.