Opozicija u Bjelorusiji se ne predaje
6. mart 2006
Aleksander Milinkevič je predsjednički kandidat ujedinjene demokratske opozicije u Bjelorusiji. Milinkevič je svojom suprugom, rukom u ruci, krajem prošle sedmice predvodio kolonu od preko 1.500 demonstranata, od studenata i penzionera do imućnijih i nezaposlenih. Svi oni žele «džins revoluciju». Kontrola nad pristalicama opozicije napadi na protagoniste. Prvog dana mjeseca marta, napadnut je kandidat opozicije, socijaldemokrata Aleksander Kosulin. Ivan Rak je njegov povjerenik i stim u vezi kaže:
«Demonstrirali smo protiv samovolje i bezakonja predsjednika Lukašenka. Osim njega, nema drugog kandidata koji bi mogao razgovararti sa njegovim biračima.To što se dešava je strašno. Ali, ljudi se danas više ne boje. Dosta nam je više tog režima».
Sami Milinkevič je navikao na pritiske državnog aparata.
«Našti aktivisti se hapse. Širom zemlje imamo na stotine primjera gdje su uhapšene osobe koje su dijelile naše programe ili moje portrete. Ovo je zemlja totalnog bezakonja. Ovdje neće biti izbora. Vlastodržac želi imitirati izbore. Naš cilj nije pobjediti brojem koji će zvanično saopštiti izborna komisija. To će biti laž. Naš cilj su ljudi i njihova svijest. Izbore koristimo za jednu kampanju. Pozvali smo ljude i iz vlade da 19.marta izađu na ulice Minska i mi ćemo im tada saopštiti realne rezultate izbora».
Malo je onih koji misle da se radi o revoluciji. Zbog perfektno funkcionirajućeg teror-sistema i cenzure Aleksandra Lukašenka, predsjednika Bjelorusije, tokom proteklih godina je nestalo nekoliko opozicionih političara i novinara, čija su imena u zemlji dobro poznata. Sam Lukašenko je protekle sedmice u Minsku pred 2.500 delegata, otkrio tajnu svog uspjeha:
«Jaka moć države, jaka socijalna politika i narod kao podrška,- to je cijela tajna našeg uspjeha. Narod Bjelorusije iz dosadašnjih iskustava zna da iza revolucija, ma koje boje one bile, mogu stajati samo tamne sile».
Olga Karač je često bila u zatvoru. Prijećeno joj je silovanjem i otkazom sa posla. Sa 28 godina, ona je najmlađi poslanik u jednom gradskom parlamentu u Bjelorusiji. Njen cilje je «politička pasivnost». Kako kaže, mnogi su se protiv Lukašenka pokušali boriti na različite načine, ali su borbu uvijek gubili. Razlog za pasivnost je strah, jer što god da budem uradila, izgubiću.