1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Opozicija Srbije izgubila i sat i kalendar

Srbijanska opozicija nespremna dočekuje vanredne izbore koji su zakazani za 16. mart. Niko nije očekivao toliko rasulo u kojem su opozicionari zabavljeni samo vlastitim preživljavanjem na političkoj sceni.

Boris Tadić razmišlja o formiranju nove stanke

Boris Tadić razmišlja o formiranju nove stanke

Nakon raspisivanja izbora u Srbiji, praktično se na svakih nekoliko sati pojavljuju nove i demantuju stare informacije o političkom pregrupisavanju opozicije. Najviše pažnje javnosti izazvala je najava da bi bivši predsjednik Srbije Boris Tadić mogao da predvodi takozvani Demokratski front (DF), za koji su trenutni kandidati Zajedno za Srbiju (ZZS), Liga socijaldemokrata Vojvodine (LSV), Ujedinjeni regioni Srbije (URS), kao i Liberalno-demokratska partija (LDP).

Osim što su pojedine partije već demantovale da žele u taj front (LDP), pojavile su se i informacije da je čitava priča oko Demokratskog fronta zapravo spinovanje javnosti kako bi se oslabila pozicija Demokratske stranke (DS). Međutim, kako se, naravno nezvanično, može saznati, razgovori se vode na svim stranama. Boris Tadić je po tim saznanjima iskreno zainteresovan da predvodi DF, ali da trenutno prije svega odmjerava situaciju, jer kao bivši predsjednik Srbije ne želi da stane ispred nekog skromnog fronta koji bi okupio mali broj partija. LDP sa druge strane vodi pregovore sa URS-om, ali kako se tvrdi uz neobičan zahtjev da se iz priče povuče lider te partije Mlađan Dinkić, jer se procjenjuje da Dinkić nije baš popularan kod birača.

Dragan Đilas, predsjednik Demokratske stranke

Dragan Đilas, predsjednik Demokratske stranke

Demokratska stranka sa svoje strane pregovora sa Novom strankom bivšeg premijera Zorana Živkovića, a u opticaju je i glasina da bi dosadašnji ministar privrede Saša Radulović mogao da osnuje novu stranku ili da se priključi nekoj opozicionoj grupaciji. Da bi čitava stvar bila još komplikovanija, Boris Tadić je istupio iz DS, jer je ta stranka stupila u pregovore sa Novom strankom Zorana Živkovića. Iako možda očekivana, pa i logična, ta odluka je svakako zadala dodatni udarac opoziciji. Tadić sada više nema opterećenje člana DS, koji okolo pravi koalicije sa drugim strankama, ali je to samo podstaklo dalje sukobe u opoziciji.

Sve to zapravo govori da se opozicioni političari trenutno bave samo golim političkim preživljanjem i prije svega borbom za mjesto nekakvog lidera opozicije. Mjesec i nešto dana pred izbore nikome izgleda ne pada na pamet da se pozabavi stranačkim programima, i uopšte nečim s čime bi se izašlo pred birače. Stiče se stoga utisak da su u srpskoj opoziciji izgubili i sat i kalendar.

Opozicija kao u vrijeme Miloševića

Trebalo bi biti oprezan kada je riječ o stvaranju Demokratskog fronta, koji bi predvodio Boris Tadić, ističe za DW novinar Slobodan Stupar, koji spada u one koji DF vidi kao spinovanje javnosti. "To nije ni formirano, i kako se meni čini, to neće ni biti formirano", smatra Stupar. A sve ovo što se dešava ovih dana, sa beskrajnim partijskim kombinacijama, opoziciju vraća u vrijeme najjače vlasti Slobodana Miloševića, kada smo imali potpuno nesposobnu i atomizovanu opoziciju, ocjenjuje Stupar:

„Vučić i Nikolić su dobili izbore sa konzervativnim i nacionalističkim programom. Danas su oni proevropska stranka, i imaju platformu preuzetu od Demokratske stranke. Drugim riječima, oni su demokratskoj opoziciji uzeli čak i njen program, a ovo što je sada ostalo od opozicije nije u stanju da napabirči ni jedan ozbiljniji politički program“.

Zoran Živković, predsjednik Nove stranke

Zoran Živković, predsjednik Nove stranke

Zakašnjelo opoziciono grupisanje

Demokratski front je očito zamišljen kao način da se Boris Tadić nekako vrati u politiku, kaže za DW politički analitičar Branko Radun. Osim toga, postoje i druge opozicione stranke, koje se bore za cenzus, i u tom smislu ideja DF-a zvuči logično, jer bi oni zbirno svakako bolje prošli. Radun stoga ne misli da je ta priča izmišljotina, ili spinovanje javnosti, ali smatra da se sa tim krenulo prekasno:

„Kampanja bi već trebalo da počne, a vi još ne znate ko ide s kim, ko ide u kakvu koaliciju, jer od toga dosta zavisi i kakvu ćete političku kampanju voditi. Mislim da će to generalno oslabiti opoziciju, prije svega čitava ta konfuzija koja je sada nastala. Ono što je najprije oslabilo opoziciju je unutrašnji sukob unutar DS i Đilasa i Tadića, a sada i ovaj haos ko će s kim. Čitava opozicija djeluje nespremno i međusobno zavađeno; tu caruju strasti i političke sujete, i zašto bi sada neki glasač uopšte glasao za stranke koje ne pokazuju dovoljan nivo ozbiljnosti?"

Borba za mjesto broj 4

Pojedine partije su u specifičnoj poziciji, i već sada se može čuti da će predstojeći izbori biti na neki način borba za mjesto broj 4, koje može obezbjediti savez sa naprednjacima (pretpostavka je da će prva tri mjesta zauzeti koalicije oko SNS, DS i SPS). To se možda posebno odnosi na LDP, koji se bar trenutno postavlja kao partner i vlasti i opozicije. Branko Radun smatra da LDP, ali i DS, donekle precjenjuju svoju ulogu i značaj, i da nisu svjesni koliko se Srbija promijenila od vremena kada su oni imali neku dominatnu ulogu:

„U svim tim pregovorima, po nekom našem običaju, svako tvrdi da vrijedi dva ili tri puta više nego što je realno. I to onda nekako onemogućava realan dogovor. A tu je onda i pitanje liderstva u opoziciji. Nije dovoljno da vi na gomilu skupite nekoliko stranaka i da očekujete neki pozitivan rezultat na izborima."

Male su šanse da se ujedini i takozvani desni, odnosno patriotski blok. Dveri, Srpska radikalna stranka (SRS) i Demokratska stranka Srbije (DSS) će najvjerovatnije samostalno na izbore. Dveri su uputile javni poziv za objedinjavanje te tri grupacije, ali u DSS ćute, dok radikali navode da će sami na izbore. Te partije su na proteklim izborima ukupno imale oko 17 procenata glasova. To pokazuje, po riječima analitičara, da sujete i lični animoziteti nisu prisutni samo u građanskoj opciji već i u toj patriotskoj opciji.

Ako ne mogu da se ujedine, postavlje se onda pitanje šta te stranke uopšte mogu da ponude biračima, napominje Radun. "Mislim da oni i nemaju neku zajedničku ideju, već samo želju da opstanu na političkoj sceni. A poslije izbora, izgleda da se većina njih na neki način nudi ovoj vladajućoj koaliciji kao neki manji koalicioni partner", zaključuje Radun.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić