"Opasne izjave" podstiču rasizam

Deutsche Welle: Proteklih dana je ponovo pokrenuta diskusija o rasizmu. Šta je ustvari rasizam?

Bilgin Ayata: Pojednostavljeno rečeno, rasizam je ideologija i praksa koja polazi od toga da ljudi koji pripadaju različitim grupama nisu isto vrijedni. Te grupe mogu biti definisane po geografskom ili nacionalnom porijeklu, boji kože, seksualnoj orijentaciji ili religiji. U to se ubraja i negativan odnos prema drugima ili kada se dovode u vezu biološke osobine sa socijalnim ponašanjem. I dok se ono što je drugo i drugačije ocjenjuje prijetećim ili negativnim, vlastite karakteristike se ističu kao pozitivne, pa čak i kao naprednije i nadmoćnije. Pri tome ne igra nikakvu ulogu da li takvi stavovi kao izričit cilj imaju rasizam ili ga samo podstiču. Nije dakle bitno da li se radi o svjesnom djelovanju u tom pravcu.

Koliko je, prema toj definiciji, Njemačka rasistički orijentisana?

Ovdje se o rasizmu govori samo kada on postane vidljiv kao upadljivi rasizam na biološkoj osnovi. To je recimo slučaj kod debata koje su se razvile nakon izjava Thila Sarrazina (bivšeg političara u Berlinu) ili upravo sada nakon onoga što čujemo od političara stranke AfD. Kada smo rasizma svjesni samo u tim slučajevima ili kada on preraste u nasilje, što smo imali kroz djelovanje neonacističke ćelije NSU, previđamo svakodnevni rasizam kojem su izloženi milioni ljudi u Njemačkoj. U tim slučajevima neko ne dobije posao ili stan samo zato što ima strano ime. Takve forme diskriminacije postoje u svim slojevima društva.

Da li je Njemačka postala više rasistička nego ranije?

Ne postoje pouzdani i sistematično obrađeni podaci koji bi obuhvatili rasističke stavove ili slučajeve diskriminacije koji se zasnivaju na toj pojavi. Mi ne govorimo o rasizmu, nego koristimo druge termine. U policijskim statistikama se ne govori o tome, nego se spominje "politički motivisan kriminal s desničarskom pozadinom". I u naučnim studijama se uglavnom koriste termini "mržnja prema strancima" ili "desnoekstremni stavovi". Mi samo opisujemo problem, ali ga ne nazivamo pravim imenom.

Zbog čega postoji tako oprezan pristup ovom problemu?

Rasizam se u Njemačkoj uglavnom povezuje sa biološkim rasizmom u doba nacizma, zbog toga i postoji tako uzdržan, odnosno odbojan stav prema tom pojmu. Zbog toga se koriste termini koji nemaju toliku istorijsku zaostavštinu, poput "mržnja prema strancima" ili "ksenofobija". Još jedan problem leži u tome što se Njemačka nikada nije suočila sa svojom istorijom kolonijalne sile, tokom koje je rasistička ideologija i nasilje bilo uvriježeno u praksi. Nedostatak suočavanja s rasizmom u poslijeratnoj istoriji Njemačke je praktično odraz nedostatka svijesti o nasilju iz kolonijalnog istorijskog perioda.

Trenutno se ponovo razgovara o rasizmu, prvenstveno zbog izjava političara AfD-a. Koji uticaj imaju izjave koje daju, na primjer, Alexander Gauland ili Björn Höcke?

Postoji opasno popuštanje brana u javnim diskusijama. Svjesno se pomjera granica između onoga šta se smije izgovoriti, a šta ne. Izgovara se nešto što je otvoreno rasističko. Kroz iznošenje još ekstremnijih stavova, one prve izjave iznenada postaju "normalne". Pri tome upozoravam da se problem rasizma ne smije redukovati samo na AfD. Odgovornost snose cjelokupna politika i društvo, jer je godinama poricano postojanje ovog problema. I mediji nose dio odgovornosti, pogotovo kad preuzimaju nekritičke rasističke formulacije ili ih sami stvaraju. To je slučaj sa izrazom "doner-ubistva". Već desetljećima su useljavanje i izbjeglice omiljene teme koje se potežu u doba izbora, kada se migranti instrumentalizuju i stigmatizuju. Ne treba se čuditi kada se danas neuvijeno čuju teške izjave. Plodno tlo za njih je kreirano mnogo ranije.

Kako je uopšte moguće suprotstaviti se rasizmu?

Može se učiniti mnogo toga. Problem je što do sada nije uložen istinski napor u tom smjeru. Prvi važan korak bi bilo otvaranje ofanzivne i iskrene diskusije o rasizmu u ovoj zemlji - i to u politici, u medijima, u školama, u cijelom društvu. Kad se njemačka kancelarka verbalno suprotstavi Gaulandovim izjavama, to je u redu. Ali onda moraju uslijediti i djela. UN-ova Komisija za borbu protiv rasizma je u maju 2015. ustanovila da Njemačka ne ispunjava svoje obaveze u toj borbi i da postoji velika potreba za djelovanjem. Postoji, doduše, nacionalni plan djelovanja po tom pitanju, ali se on nedovoljno sprovodi. Rasizam nije individualni, nego strukturalni problem. Mora se nastupiti protiv institucija i struktura koje tolerišu ili ignorišu rasizam. Važno bi bilo i javno finansiranje uspostave i djelovanja Instituta za istraživanje i borbu protiv rasizma, što je preporuka parlamentarnog odbora koji je istraživao rad neonacističke ćelije NSU.

Bilgin Ayata je profesorica političke sociologije na Univerzitetu u Bazelu. Rođena je u Ulmu, usavršavala se na kanadskom univerzitetu York, a doktorirala 2011. na Johns Hopkins univerzitetu u SAD.

Razgovor vodio Christian Wolf.