1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

"Oluja", ali bez patetike

Iako je na posljednjem Berlinalu prošao bez nagrada, film njemačkog reditelja "Oluja", izazavao je reakcije i kritike i publike. Jedno je od rijetkih ostvarenja koje nepristrano i bez patetike dočarava blisku prošlost.

Scena iz filma

Hrvatski glumac Krešimir Mikić u ulozi svjedoka

Film Sturm Hans Christian Schmid

Njemački reditelj mlađe generacije Hans-Christian Schmid

Početak radnje u filmu "Oluja" Hans-Christiana Schmida gledateljima sa prostora bivše Jugoslavijie bi mogao biti poznat,posebno onima iz Hrvatske. Policija nakon duljeg promatranja u jednom španjolskom turističkom mjestu uhićuje sredovječnog muškarca i odvodi ga u zatvor Međunarodnog suda za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije u Den Haagu. No, u filmu se uhićenik ne zove Ante Gotovina nego Goran Durić, kojeg izvrsno utjelovljuje hrvatski glumac Dražen Kühn. On je Srbin iz Bosne i Haaški tribunal ga tereti za zločine nad nesrpskim stanovništvom na području Bosne i Hercegovine.

Bez želje za suočavanjem s prošlošću

No osim, za mnoge sugestivnog naslova filma "Oluja", nema konkretne paralele sa stvarnim događajima tijekom rata na području bivše Jugoslavije. Njemački redatelj mlađe generacija Hans-Christian Schmid namjerno se odrekao filmskih pogleda u prošlost ratnih prizora i porušenih kuća. On se okreće onom što se događa danas. Sudnici u Den Haagu. Domovima žrtava koje su osuđene na život sa sjećanjima i mjestima nekadašnjih zločina u kojima svjedoci i počinitelji ne mogu, a možda niti žele suočiti s duhovima prošlosti.

Scena iz filma

"Oluja" je i film o dva snažna ženska lika, tužiteljici Haaškog tribunala Hannah Maynard (Kerry Fox) i mladoj Bosanki Miri Arendt (Anamaria Marinca), žrtvi Durićeve bande koja u novom životu u Berlinu daleko od mjesta zločina pokušava zaboraviti Bosnu i devedesete. Film koji se od četvrtka (10.9.) može pogledati u njemačkim kinima, započinje uhićenjem Gorana Durića i nastavlja se neuspjelim početkom suđenja. Naime jedini svjedok optužbe, glumi ga Krešimir Mikić, čini samoubojstvo nakon što mu ne uspije pred sudom dokazati umiješanost optuženog u etnička čišćenja u Bosni.

Složen odnos između istine i pravednosti

Plakat za film Oluja

Nakon ovog događaja u film ulazi Mira, sestra pokojnog svjedoka. koja se, stavljajući na kocku obiteljsku sreću, stavlja na uslugu Haaškom tribunalu. Ova institucija međutim zbog političkih igara i vremenskog pritiska (u filmu se spominje da sud mora završiti s radom do 2010.) ostavlja tužiteljicu i njezinu krunsku svjedokinju na cjedilu. I to je jedna od najvećnih snaga Schmidovog filma.

On nije, kako je to primijetio "Frankfurter Allgemneine Zeitung", sladunjava i srceparajuća priča protkana prizorima izbjeglica ili spaljenih sela. "Oluja" je film koji se bavi složenim odnosom između istine i pravednosti pri čemu po strani često ostaju ljudske sudbine. No unatoč žestokoj kritici međunarodnih pravnih tokova koji su često žrtve dnevnopolitičkih potreba, ovaj film ne odlazi u cinizam i beznađe nego podcrtava potrebu institucija poput Haškog tribunala. Jer, dok god ubojice, poput Durića s početka filma, mogu slobodno šetati svijetom uživajući svoju srednjestalešku idilu, institucije poput one u Den Haagu će biti potrebne.

Scena iz filma

Film "Oluja" je na ovogodišnjem Berlinalu, iako je prošao bez glavnih nagrada, naišao na izvrstan prijem kako publike tako i kritike. Tomu treba dodati i činjenicu da se u "Oluji" pored spomenutih Kühna i Mikića pojavljuju i Tarik Filipović i Leon Lučev.

Autor: Nenad Kreizer

Odg. urednik: Svetozar Savić