Olimpijske igre: tri slučaja dopinga i mnoga pitanja

27. Olimpijske igre samo što su počele a već su se završile za troje do sada skoro nepoznatih sportista. Sprinterka Tameka Vilijams iz karipske ostrvske države Sent Kits i Nevis, uzbekistanska gimnastičarka Luiza Galiulina i albanski dizač tegova Hisen Pulaku bili su pozitivni na zabranjene supstance. Na ovaj način je Međunarodni olimpijski komitet (MOK) potvrdio efikasnost svog kontrolnog sistema.

“Poruka je sasvim jasna: ako budete koristili doping – uhvatićemo vas!“, rekao je medijski direktor MOK-a Mark Adams. Ovi slučajevi ne mogu da se uzmu kao potvrda efikasnosti kontrolnog sistema zato što se radi o zabranjenim supstancama koje je već dugo veoma lako dokazati.

Tako je bilo na primjer kod prvog slučaja dopinga na Igrama u Londonu, kod 20-godišnjeg dizača tegova Pulakua. Njemu je prilikom A i B proba pronađen anabolički steroid stanozolol koji je neka vrsta doping klasika u svijetu sporta. Sprinter Ben Džonson je testiran pozitivno na ovu drogu 1988. godine kao i mnogi sportisti poslije njega. Posebno u dizanju tegova korištenje dopinga nije nikakva rijetkost. 2008. godine u Pekingu je Ukrajinac Igor Rasoronov bio pozitivan na steroid nandrolon i neposredno pred Igre u Kini je još jedanaest Bugara izbačeno iz takmičenja zbog korištenja sličnih supstanci. Ovakve lako dokazive supstance pronađene su pogotovo kod učesnika koji dolaze iz manje finansijski jakih sportskih udruženja.

Samo glupi budu uhvaćeni

Vještiji korisnici dopinga češće koriste pripremni period prije takmičenja za korištenje dopinga., koje u vrijeme takmičenja više nisu dokaziv. “Odmah na terenu bivaju još samo glupi uhvaćeni“, objašnjava molekularni biolog iz Hajdelberga Verner Franke.

Slično je bilo i u slučaju uzbekistanske gimnastičarke Luize Galiuline. Kod nje je prilikom A probe pronađen diuretik furosemid – sredstvo koje se koristi kako bi se sakrile druge doping supstance, i jedna supstanca koju je bilo lako detektovati. 22-godišnjakinja je privremeno iskuljučena iz takmičenja. Poput Galiuline i profesionalni biciklista iz Luksemburga Frank Šlek je nedavno privremeno izbačen sa takmičenja ’Tur de Frans’ zbog korištenja diuretika. Već godinama postoje veoma dobre metode za detekciju diuretika. Supstanca pronađena kod sprinterke sa Kariba Tameke Viliams nije odmah prepoznata.

Razvijeniji sistem kontrole - više otkrivenih slučajeva dopinga

Zbog činjenice da učestvuje preko 10.000 sportista i zbog veoma razvijenog sistema kontrolisanja očekuje se još slučajeva dopinga u Londonu. U Pekingu 2008. godine bilo je sveukupno 20 slučajeva dopinga, a u Atini 26 slučajeva. Najzanimljivije će biti hoće li stručnjaci za doping biti u stanju da otkriju do sada teško detektovane supstance. Neposredno prije Igara u Londonu predsjednik ’VAD-a’ Džon Fehi predstavio je novi test za detekciju hormona rasta. Hormoni rasta (HGH) često se nazivaju standardnim doping supstancama. Novi sistem analize HGH-a koji je razvio Britanac Piter Sonksen nakon 13-godišnjeg istraživanja i trebalo bi značajno da smanji zlouopotrebu ovih supstanci. Ovo je međutim samo djelimičan uspjeh u borbi protiv rastućeg arsenala doping supstanci koje su nekada i poprilično opasne po život sportista.

16-godišnjakinja plivala brže od Lohtija i Felpsa

Publika nije mogla sakriti iznenađenje nakon što je 16-godišnja plivačica iz Kine Je Šiven oborila svjetski rekord na 400 metara i osvojila zlato. Posljednjih 50 metara kada je plivala u slobodnom stilu preplivala je za zapanjujuće 28,93 sekunde. Kako bi ilustrovali koliko je ovaj rekord nevjerovatan dovoljno je reći da je bila 17 puta brža od američkog plivača Rajana Lohtija koji je suvereni vladar svoje olimpijske dicipline. U predzadnjoj stazi bila je osam stotinki brža od olimpijskog superstara Majkla Felpsa. 16-godišnjakinja brža od najboljih plivača u muškim kategorijama? Ovo pokreće mnoga pitanja.

Znak upitnik stoji i pored pobjedničkog vremena nekih od kenijskih trkačkih talenata. Hajo Sepelt, doping ekspert ARD-a istakao je u svom istraživanju o olimpijadi dva slučaja dopinga kod kenijskih takmičara: Rael Kiara, pobjednica maratona u Hamburgu i Džemima Sumgong, drugoplasirana na maratonu u Bostonu. Do sada korištena objašnjenja prema kojima su geografske uslovi i fiziološke karakteristike zaslužni za uspjeh ovih takmičarki nisu pretjerano impresionirale Sepelta: “Nismo stekli utisak da atletski savez Kenije ima veliki interes da ispita ove slučajeve.“

Autor: Joscha Weber / Staša Nikodinović

Odgovorni urednik: Svetozar Savic