Okončajte napokon pseudo-pristupne pregovore sa Turskom

Načela propagande su već bila poznata i prije nego što je širenje laži bagatelizirano pod novom krilaticom „postfaktično". Već isprobani recept glasi da i nevjerovatna politička tvrdnja mora biti često ponavljana kako bi ljudi na kraju počeli vjerovati u gluposti. Turska vlada se trenutno u toj umjetnosti pokazuje kao veliki majstor.

Krivi su Evropljani

Turski ministar za evropske poslove Omer Čelik se prilikom posjete Briselu držao poznatog načela da je napad najbolja odbrana. On smatra da je kriza u međusobnim odnosima nastala zbog problema u komunikaciji. Čelik, koji je ujedno i glavni pregovarač Turske sa EU  smatra da Evropljanima jednostavno nedostaje pravo razumijevanje za Tursku. Zbog toga su problemi kod EU jer, nakon pokušaja puča, pokazuje malo simpatija za napadnutu vladu u Ankari i za neophodnost da se njeni neprijatelji pobijede svim sredstvima.

Već mjesecima se na forumima čuju opravdanja za masovna hapšenja, zlostavljanja, otpuštanja s posla i ukidanje slobode medija. Sve to potiče iz priručnika za totalitarne vladare. Međutim, koga Čelik sa takvim istupima želi uvjeriti? Time se Turska članstvu EU ne približava ni milimetra. Naprotiv. Ko sluša ovakvu propagandu, još više je uvjeren da Turska ništa ne gubi što nije članica EU.

Međutim, Čelik krivicu predbacuje i na druge: Evropljani su neprijateljski nastrojeni prema islamu i strancima i porast ekstremne desnice su pravi razlozi za kritike na račun turske vlade. Cijela stvar kulminira i zbog toga što ministar za evropska pitanja kaže da je njegova zemlja besprijekorna evropska demokratija.

Turska nije vjerodostojan kandidat

Nadrealni nastup Omera Čelika nema druge svrhe osim da Erdoganovoj vladi da novu platformu da u Briselu širi svoju totalitarnu propagandu. Ali, zašto bi to trebalo dalje dozvoljavati? Predsjednik i njegovi sljedbenici nemaju namjeru prepoznavati evropska načela i demokratske vrijednosti. Njima se samo daje prilika za širenje iskrivljene istine širokoj publici.

Angela Merkel i ostali šefovi vlada su to do sada osporavali sa obrazloženjem, a sve s ciljem da kanali za komunikaciju sa Turskom budu otvoreni. To je zamazivanje očiju, jer u stvarnosti nema prave razmjene. Ankara totalno ignoriše evropske zahtjeve, kontinuirano krši demokratska načela i zapravo nikada nije bila udaljenija od članstva sa EU kao što je sada. Faktički su pregovori sa Ankarom ionako na ledu. Bilo bi bolje to reći javno, a ne građane zbunjivati nejasnim saopštenjima.

Ne dozvolite da vas ucjenjuju

Već i kada je prošle zime njemačka kancelarka sa Turskom postigla sporazum o izbjeglicama, bila je upozorena da će biti sklona ucjenama. A sada: Turska strana već danima ponovo prijeti da će otvoriti granice i ponovo u Evropu poslati stotine hiljada izbjeglica. To pokazuje učinak i kod EU dovodi do pogrešnog opreza.

Vlade do sada ni jednom nisu poslušale zahtjev Evropskog parlamenta da se pristupni pregovori u najmanju ruku stave na led. Ti razgovori bi napokon i formalno morali biti okončani. Kako se bajka o nastavku pregovora može održati s obzirom na gnusne napade na medije i opoziciju u Turskoj? Crvena linija je odavno pređena i ne treba se čekati na ponovno uvođenje smrtne kazne.

Upravo je ta vrsta dvosmislene i neiskrene politike ide na ruku populizmu. Berlin, Pariz i drugi bi napokon trebali imati hrabrosti učiniti neizbježno i okončati pseudo-pristupne pregovore. EU mora jasno dati do znanja da odgovor na predsjednika Erdogana može glasiti: „Tako ne ide. Ne sa Evropom!" Bio bi to važan doprinos iskrenosti u evropskoj politici.