1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Odmjerena presuda u slučaju Tugce

U cijeloj Njemačkoj još uvijek vlada tuga zbog ubistva djevojke koja se zvala Tugce. Iako je sudski proces revidireo klišee o počiniocu i žrtvi, presuda od tri godine zatvora za ubicu je ispravna, tvrdi Verica Spasovska.

Sudbina mlade Njemice turskog porijekla koja je umrla na svoj 23. rođendan izazvala je veliku tugu i talas saosjećanja u cijeloj ovoj zemlji. U skladu s tim, postojalo je i veliko interesovanje za proces protiv 18-godišnjeg počinioca ubistva Sanela, porijeklom iz Srbije. Sud mu je izrekao kaznu od tri godine zatvora, samo nekoliko mjeseci manje nego što je to tražilo tužilaštvo.

Poruka suda je jasna: udarac koji je Sanel nanio Tugce i koji je bio uzrok smrti, nije bilo bezazleno djelo nakon kojeg bi se on mogao izvući tako što bi mu bila izrečena uslovna kazna. Presuda je signal svima onima koji vjeruju da se svađa može riješiti upotrebom nasilja. Ona je i minimalna zadovoljština porodici ubijene Tugce, mada su njeni članovi u prvi mah iskazali nevjericu jer smatraju da je kazna preblaga.

Kritike presude s obje strane

Verica Spasovska

Verica Spasovska

Iz Sanelovog ugla, odnosno iz ugla njegovog branioca, ova presuda je preoštra. Odbrana je zahtijevala uslovnu kaznu, između ostalog ukazujući i na to da je Sanel u medijima osuđen za ovo djelo i prije procesa. On je od početka predstavljan kao zli "nasilnik" bez završene škole koji je od ranije poznat kao osoba koja je kršila zakon. Sanelu su, potvrdilo je to i tužilaštvo, putem interneta stigle masovne prijetnje.

S druge strane je bila mlada i angažovana Tugce, Turkinja dobro integrisana u njemačko društvo, koja je prišla da pomogne dvjema mladim djevojkama i svoju građansku hrabrost platila životom. Tugce je u medijima stilizovana kao heroina. Mediji su nakon incidenta prikazivali sliku prema kojoj je jedna strana bila dobra, druga loša. Ipak, ta slika je korigovana u skladu sa onim što se saznavalo tokom procesa.

Proces je, naime, pokazao da stvari i nisu bile tako crno-bijele. Proces je iznio i dosta detalja koji spadaju u "sivu zonu", detalja koji su promijenili sliku i o jednom i o drugom. Postalo je jasno da su s obje strane stizale provokacje i uvrede. I Tugce je vulgarno psovala Sanela. Verbalna "razmjena udaraca" je trajala i pojačavala se sve dotle dok Sanel nije udario Tugce. Da li je udario djevojku znajući da bi to moglo završiti smrću? Ili toga nije bio svjestan? Tokom procesa je bez odgovora ostalo i ključno pitanje da li je Tugce odista pohitala u pomoć tada trinaestogodišnjim djevojčicama kako bi im pomogla da se riješe neugodne pratnje Sanela i njegovih prijatelja. To bi sud tretirao kao istinsku građansku hrabrost.

Bez obzira na sve - postoji odgovornost počinioca

Odista: na neka pitanja proces nije dao odgovor, a neki klišei su s pravom razbijeni. Međutim, da li to išta mijenja po pitanju krivice počinioca? Jasno je da je Sanel udario djevojku i na taj način je prešao crvenu liniju. Brutalno je napao nekoga ko je slabiji od njega. Čak ako to i nije činio s namjerom da je ubije, čak i ako je postojalo nešto što se zove "splet niza nesretnih okolnosti", jer je Tugce posrnula i pala na beton i od tog udarca pala u komu koja je završila smrću - Sanel mora preuzeti odgovornost za svoje djelo. Tako je državni tužilac s pravom u završnom pledoajeu argumentovao: "Jednostrana slika o nasilniku nije se pokazala kao istinita. Ali to njegovo djelo ne čini ništa boljim."

A to saznanje neće oživjeti Tugce. Zbog toga je sud izrekao pravednu presudu.