1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Odlazak Rencija, broja 63

6. decembar 2016

Njemačka štampa opširno komentariše referendum u Italiji: rezultat glasanja je novi izraz nepovjerenja u EU.

https://p.dw.com/p/2ToTE
Italien | Ministerpräsident Matteo Renzi kündigt nach gescheitertem Referendum seinen Rücktritt an
Mateo Renci - Povezati svoju političku sudbinu sa ishodom referenduma bilo je pogrešnoFoto: REUTERS/A. Bianchi

Predsjednik Italije Serđo Matarela zamolio je premijera Marija Rencija da odloži ostavku dok u parlamentu ne bude usvojen budžet za sljedeću godinu. Evo kako neuspjeh Rencija komentarišu njemački dnevni listovi.

Noje osnabriker cajtung (Osnabrik): „Referendum protiv reformi u Grčkoj: hitac upozorenja. Bregzit: vrlo glasan prasak. Predsjednički izbori u Austriji: napeta partija. Poraz vlade u Italiji; ponovo hitac upozorenja za Brisel i sve one koji su mu naklonjeni. Ali, koliko još hitaca upozorenja može da se ispali? Jedan šef italijanske vlade koji se povukao sa funkcije nije ništa novo. Ali, loše je to što njegove reforme neće biti sprovedene. Demonstrativni mir u Briselu je varljiv: ispod površine je strah. Jer, kako će Italija riješiti problem svoje prezaduženosti ako ne bude primjenila čak ni blage mjere Matea Rencija?"

Nirnberger nahrihten (Nirnberg): „Ako u Rimu sada ne budu pametno vladali, Italija koju potresaju krize, bi ubrzo mogla da se nađe na ivici ponora. A pad jednog tako velikog kalibra kao što je Italija, za evrozonu bi bio sasvim drukčiji izazov nego što je to stabilizacije mnogo manjeg stalnog pacijenta – Grčke."

Italien Referendum
Foto: picture-alliance/AP Photo/G. Borgia

Zeksiše cajtung (Drezden): „Ono što se dešava u Italiji, za Evropu je alarmni signal. Doduše, nema razloga da se priziva nova kriza evra ili čak izlazak Italije iz Evropske unije. Obje te stvari bi bile pretjerane. Ali, neuspjeli referendum je poziv da se razmisli o preispitivanju kriznog menadžmenta u evrozoni. Ekonomski i socijalni problemi se ne mogu riješiti starim receptima – ni u Italiji, ni u Francuskoj ni u Grčkoj. Ovaj referendum je bio i i znak brzog gubljenja povjerenja u EU, jer jedini odgovor koji ona ima na dužničku krizu jesu apeli da se štedi. Osim toga, ona radije spasava banke nego radna mjesta a ostavlja na cjedilu države-članice se egzistencijalnim brigama kao što je problem sa izbjeglicama".

Visbadener kurir (Visbaden): „Bilo bi besmisleno da se referendum o jednoj ustavnoj reformi proglasi za bitku kojom se odlučuje sve moguće. Bilo je dobrih razloga da se održi referendum, ali objašnjenje je bilo kompleksno i zbunilo je glasače."

Rajn-cajtung (Koblenc): „Italija, kao nijedna druga zemlja, gaji nepovjerenje prema svojoj političkoj kasti. Političari su već previše puta dokazali da im lične privilegije znače mnogo, a dobrobit svoje zemlje – malo. Zašto bi Renci bio izuzetak? Za mnoge je sistem dvodomnog parlamenta nekakva – mada slaba – zaštita od političara i istovremeno jedna od malobrojnih konstanti italijanske poslijeratne politike sa njene 63 vlade. Povjerenje u politički sistem je veće od povjerenja u političare."

Nordvest cajtung (Oldenburg): „Mateo Renci se kockao – i izgubio. To što je ambiciozni šef vlade glasanje o ustavnoj reformi povezao sa glasanjem o svojoj političkoj sudbini, bio je potpuno besmisleno. Pri tome je „bregzit" – glasanje Britanaca o izlasku iz EU – morao da bude upozorenje za Italijane: i tadašnji premijer Dejvid Kameron je povezao svoj ostanak na toj funkciji sa rezultatom referenduma. Svi znamo sa kakvim ishodom."