Odlazak generala za kojeg je teško naći zamjenu

Teško da je i jedan američki general proveo skoro cijelo vrijeme od početka američke invazije u Iraku, a teško da se i jedan drugi može pohvaliti da mu je uspjelo da situaciju u toj zemlji koliko-toliko umiri. No, general Dejvid Petrus to ne čini. On je zamišljen i kaže da u ratu u Iraku još dugo neće biti pobjede. Osim toga kaže da je upitno koliko se uopće može govoriti o pobjedi.

Irak trenutno nije mirna zemlja. Svakodnevni izvještaji o napadima to potvrđuju. No, od kada je Petrus preuzeo funkciju glavnokomandujućeg međunarodnih snaga broj napada je smanjen za oko 80 posto. U Bagdad se počeo vraćati svakodnevni život, a i ostatak zemlje se nalazi na istom putu. Bilo bi sigurno pretjerano zasluge za sve ovo pripisati samo odlazećem generalu. Povećanje trupa za 30 000 vojnika bilo je već okončano prije nego što je on došao na ovu poziciju. No, učinjeno je najviše što se moglo.

Pri tome mu je to sigurno uspijelo jer je situaciju u Iraku već poznavao, te i zbog toga što nije jednostavno samo vojnik, već i prominentni borac za ljudska prava. Na taj način je Petrus bio idealna nadopuna američkom ambasadoru Ryanu Crookeru koji kao poznavatelj orijenta ne samo da govori arapski i perzijski, već također poznaje i mentalitet tog područja. Naravno obojica su morala služiti svojim nadređenim u Bijeloj kući, ali oni su situaciju razumjeli bolje nego svi drugi prije njih. I teško da će Bijela kuća ubrzo naći nasljednika koji se mogu upoređivati s njima.

Relativno smirivanje situacije u Iraku je prije svega postignuto zahvaljujući bliskoj suradnji sa samim Iračanima i odlučnim odbijanjem uplitanja izvana.

Iračani su možda razmjeli da su u konačnici oni odgovorni za svoju sudbinu i da okupatori neće napusiti zemlju ako se oni ne bore za to. Naprotiv. Ovo saznanje dovelo je do povlačenja Mehdijeve armije radikalnog šiitskog svećenika Moktada es-Sadra i promjeni kod sunitskih grupa koje se danas bore na strani Amerikanaca a protiv Al Kaide. Iran je u međuvremenu sigurno shvatio da njegov angažman u Iraku samo produžava tamošnje američko prisustvo, a Turska je morala shvatiti da je njena vojna akcija protiv PKK na sjeveru Iraka destabilizirala do tada relativno mirno područje, za što niko nema interes.

Ono što Petrus Iračanima nije mogao dati, ali i što nije ni bio njegov mandat, jest obećanje o tome kada će i u kojem opsegu američke trupe napustiti zemlju. To je zadatak novog američkog predsjednika koji će biti izabran u novembru.