1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Odlazak Borisa Tadića

Boris Tadić koji je više od deset godina određivao politički pravac Srbije, sada više nije ni predsjednik Demokratske stranke (DS). Tadić se hvali time da srbijanski oligarsi od njega nisu dobili sve što su htjeli.

default

Boris Tadić

Kako se političar koji je godinama u svojim rukama imao skoro svu vlast u zemlji i koju je praktično preko noći i neočekivano izgubio, vrati u svakodnevicu? Boris Tadić je od 2004. do 2012. bio predsjednik Srbije i skoro deceniju dominantna politička ličnost. Njemu još uvijek teško pada život bez konferencija za štampu i automobilskih kolona praćenih plavim policijskim svjetlima. Da li je tokom obavljanja funkcije predsjednika pravio greške? Tadić kaže da je grešaka bilo, ali malo da bi bile vrijedne pomena. On odbacuje optužbe koje se mogu čuti sa mnogih strana da je učinio premalo protiv moći srpskih oligarha (koje u Srbiji zovu tajkuni) i skoro svih političkih partija u privredi. 'Sa mnom se oni (oligarsi) nisu mogli sastajati redovno kao što su to činili sa predstavnicima vlasti u prošlosti', kaže Tadić.

Flagen EU und Serbien

Tadić je vjerovao da će on objaviti početak pristupnih pregovora Srbije sa EU

U ljeto 2010. Tadić je izjavio da oligarsi koji su svoje bogatstvo na nepošten način zaradili u doba Slobodana Miloševića, trebaju stanovništvu vratiti jedan dio tako što će izgraditi jedan most preko Dunava ili Save u Beogradu. Ova izjava nije naišla samo na kritiku opozicije. Ko je Srbiju opljačkao treba ići u zatvor, a ne graditi mostove, navedeno je. Tadić navodi da je od oligarha zatražio da osnivaju fondacije, bolnice i da grade mostove ali da to ne znači da za svoja nedjela ne trebaju odgovarati pred sudovima.

Srbija i EU

Tadićev uspon počeo je nakon ubistva srbijanskog premijera Đinđića u martu 2003. Tokom njegovog predsjedničkog mandata nezavisnost su proglasili Crna Gora (2006) i Kosovo (2008), uhapšeni su optuženi za ratne zločine Radovan Karadžić (2008) i Ratko Mladić (2011.), a Srbija je dobila status kandidata za pristup Evropskoj uniji (2012.)

Činilo se da će Tadić u svom sljedećem mandatu kao predsjednik Srbije moći objaviti početak pristupnih pregovora svoje zemlje sa EU. 20. maja se međutim rastopila moć u koju je čvrsto vjerovao da će je dobiti. Nakon što je u drugom krugu predsjedničkih izbora, iako je vodio u svim anketama, nočekivano podlegao Evropljaninu po potrebi, svom nacionalističkom suparniku Tomislavu Nikoliću, Tadićeva stranka je izgubila i učešće u vladi. Tadić je nakon toga u okviru Demokratske stranke bio izložen pritisku, kojem je na kraju morao popustiti. Na partijskom kongresu za novog lidera je izabran gradonačelnik Beograda Dragan Đilas.

Serbien Belgrad Bürgermeister Dragan Dilas

Dragan Đilas je novi lider Demokrastke stranke Srbije

Kao razlog svog izbornog poraza na predsjedničkim izborima, Tadić za razliku od mnogobrojnih domaćih komentatora ne vidi lošu ekonomsku situaciju Srbije, visoku stopu nezaposlenosti, ili kako smatra većina u zemlji neslomljenu moć oligarha. Kao primjere on navodi saradnju sa Haškim trinbunalom i dodaje: 'I za moje riječi izvinjenja (za srpske zločine) u Srebrenici i Vukovaru, nisam imao većinu,“ piše list Frankfurter Allgeimeine Zeitung.

Kanada- primjer useljeničke zemlje

Jedna studija je pokazala da Njemačka mora intenzivnije raditi na dovođenju stranih stručnjaka u zemlju. List Tagesspiegel navodi da se po tom pitanju Njemačka može ugledati na Kanadu.

Fachkräften aus Indien

Za mlade stručnjake Kanada je interesantnija od Njemačke

„Riječ je o jednom apelu napisanom na 75 stranica u kome se traži da Njemačka ofanzivnije krene u vrbovanje najboljih svjetskih stručnjaka. S obzirom na demografski razvoj, Njemačka mora sve više računati sa radnom snagom iz inostranstva da ne bi postala 'monoteistički starački dom'. Umjesto kao do sada da dovodi neškolovane ili nedovoljno obučene useljenike, Njemačka se za stručnjake mora prezentirati kao atraktivna zemlja. Kanada može poslužiti kao primjer. Ova zemlja u svojoj useljeničkoj politici veliku pažnju poklanja ekonomskim kriterijima. Dok je u Kanadu početkom 1990. broj osoba koji su zbog spajanja porodice uselili u zemlju i onih koji su uselili jer su ispunili određene ekonomske kriteriji, bio skoro isti, danas se situacija drastično promijenila. Tako se u proteklim godinama u Kanadu uselilo 160.000 useljenika koji su ispunili ekonomske kriterije, a samo 60.000 je došlo zbog spajanja porodica. 'Kanada useljeničku politiku ne provodi zbog socijalne skrbi, već pragmatično regrutira ljudski kapital', citira list Tageszeitung direktora Instituta za stanovništvo i razvoj iz Berlina koji je izradio studiju.

Autorka: Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić