1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Odbrana zastupa tezu da mudžahedini nisu bili u sastavu Armije BiH

Na suđenju generalu Rasimu Deliću svjedočila četiri pripadnika odreda "islamskih svetih ratnika"

default

Rasim Delić

U Haškom tribunalu se nastavlja suđenje generalu Rasimu Deliću, bivšem komandantu Glavnog štaba Armije Bosne i Hercegovine, optuženom po načelu komandne odgovornosti zbog zločina jedinice mudžahedina, koja mu je, prema optužnici, bila podređena. Tužioci Delića terete da nije spriječio zločine niti kaznio počinioce. U svom dokaznom postupku do sada su izveli pet od predviđenih 55 svjedoka.

Od tih pet svjedoka optužbe četvorica su bili vojnici Armije BiH od pocetka rata do ljeta 1993. godine, kad su se pridružili takozvanim "muslimanskim snagama" - naoružanim grupama stranaca iz mnogih zemalja islamskog svijeta, ali i iz Evrope - koji su sebe nazivali "borcima u ime Alaha", to jest mudžahedinima.

Kao razlog za odluku da se pridruže stranim "islamskim svetim ratnicima" u selu Zapode kod Travnika, oni su naveli da su jedinice Armije BiH u početku rata bile neorganizovane i nedisciplinovane, a oni bez oružja. Puške su dobili tek od mudžahedina, kaže Šaban Alić.

"Bilo je dosta nereda i nediscipline, ali onaj baš najveći, ključni razlog bila je vjera", rekao je on.

"Jesu li u Zapodima bili u glavnom Arapi?", pitao je tužilac.

"Da, tada kad sam došao. Sjećam se kuvara Abu Minara, zatim Džafera, Arapa takođe, bio je tu Vahidin i Muates. Bio sam sa njima, živio sa njima. Komandant logora bio je Abu Haris, znam da je po profesiji bio doktor", prisjećao se Šaban Alić. "Bili su to Arapi. Tako se zvalo. Kad neko ode u tu grupu onda se govorilo 'Otišao kod Arapa'."

Otišla su "kod Arapa" i ostala trojica svjedoka, gotovo na isti način. Izvodeći Rasima i Šabana Alića, Sinana Begovića i zaštićenog svjedoka "PW2", tužioci su nastojali da dokažu da je odred "El mudžahid" bio u sastavu Armije BiH i pod vrhovnom komandom optuženog generala Delića. Sva četvorica su, odgovarajući na pitanja tužilaca, rekla da ne smatraju da su pristupanjem mudžahedinima, iznevjerili ciljeve borbe Armije BiH.

"Jeste li vi otišli u Zapode da biste izbjegli vojnu službu?" pitao je tužilac svjedoka Šabana Alića.

"Ne, nikako", odgovorio je on.

"Jeste li smatrali da, pridružujući se Arapima u Zapodama, napuštate redove Armije Bosne i Hercegovine?"

"Tada je bilo ovakvo shvatanje i viđenje stvari: dogod držiš pušku i dogod je postojala opasnost po porodice naše i naš opstanak, nisam mogao smatrati da napuštam borbu, nego da sam tu, da joj pripadam..."

Međutim, u unakrsnom ispitivanju, ni Šaban ni ostala trojica "bosanskih mudžahedina" nisu bez rezerve potvrđivali da je odred "El Mudžahid", po liniji komandovanja, bio podređen Armiji BiH.

To je i osnovna teza Delićeve odbrane, koju zastupa sarajevski advokat Vasvija Vidović. Ispitujući ih, Vidovićeva je dokazivala da su mudžahedini bili na strani Armije BiH, ali ne i u njenom sastavu. Šta više, navodeći niz ratnih izvještaja, ukazivala je na to da su njihovi zapovjednici - emiri - odbijali svaku komandnu nadređenost i, kako se izrazila, imali svoj, sasvim nezavisan, način ratovanja. Zbog toga su nerijetko dolazili u sukob sa štabovima jedinica bosanske Armije. Navela je i dokument da se jedan takav sukob pretvorio u oružani obračun, u kojem su dva strana mudžahedina poginula.

Suđenje generalu Deliću je, dakle, za sada koncentrisano na pitanje nezavisnosti ili podređenosti mudžahedina. O njihovim zločinima, koji se stavljaju na teret optuženoga, još nisu izvođeni dokazi.