1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Odakle Katolička crkva dobija novac?

Slučaj Limburg otvorio je pitanje financiranja Katoličke crkve. U Njemačkoj vjernici plaćaju crkveni porez, u brojnim drugim zemljama je riječ o dobrovoljnim prilozima.

On u narodu već ima nadimak. Brojni vjernice biskupije u Limburgu ga nazivaju rasipnikom. Riječ je o biskupu Franz-Peteru Tebart-van Elstu, koji je na meti kritika jer su troškovi za gradnju njegove nove rezidencije u samo nekoliko godina od početnih pet milijuna porasli na 31 milijun eura.

Čak se i predsjedavajući njemačkom Biskupskom konferencijom, Robert Zollitsch, već distancirao od Tebartz-van Elsta. On govori o negativnim posljedicama jednog ovakvog skandala na Katoličku crkvu, čija je financijska struktura ovim povodom ponovo po ko zna koji put došla u žižu javnosti i medija.

Posebna komisija, koju je formirala Biskupska konferencija, sada bi trebala ispitati stanje sa financijama biskupije u Limburgu. Njih s jedne strane čini javni budžet biskupije nastao zahvaljajući crkvenom porezu, državnim sredstvima i donacijama. S druge strane postoji i tzv. biskupska stolica, sastavljena od fondacija, nekretnina, naslijeđene imovine...

Bischof Tebartz-van Elst Limburg

Biskup Tebartz-van Elst se našao na meti kritika



Ovom vrstom "dvostrukog vođenja knjiga" njemačka Katolička crkva, u poređenju sa crkvom u drugim zemljama, stoji veoma dobro. "Ovakvi posebni sistemi kao što je crkveni porez - ili u Austriji crkveni doprinos - postoje samo u malom broju zemalja Europe, u svijetu inače uopće ne", kaže Helmuth Pree, ekspert za crkveno pravo na Univerzitetu Ludwig-Maximilian u Muenchenu. Crkveni porez u Njemačkoj plaćaju svi katolici i protestanti koji su inače obavezne platiše poreza. Riječ je o oko devet posto poreza na dobit. Iz praktičnih razloga ovaj se porez odbija skupa sa porezom koji se plaća državi. U 2012. godini Katolička crkva u Njemačkoj je na ovaj način dobila oko 5,2 milijarde eura.

Dobrovoljni prolozi

Posebnu formu ovih izdataka predstavlja tzv."mandatni porez". On postoji u Italiji, Španjolskoj i Mađarskoj i iznosi od 0,7 do 1,0 posto poreza na dobit. Građani pri tome sami mogu odlučiti da li će njihova izdvajanja zaista pripasti crkvi ili pak državnim socijalnim službama.

U većini zemalja u svijetu Katolička crkva je upućena na dobrovoljne priloge i donacije. A "to je za crkvu u pravilu veoma, veoma teško", kaže Pree. "Ako su ekonomske prilike u zemlji loše, onda crkva dobija manje donacija", kaže Pree. Prema njegovim riječima tako često ne bude ništa uplaćeno. Iako, kako on kaže, od strane crkve postoji prijedlog koliko bi sredstava dobrovoljno trebalo biti uplaćeno crkva nema saznanje da li će ta suma biti donirana.

Warschau Kirche St. Anna

Crkva Svete Ane u Varšavi



Upravo je to briga s kojom se trenutno suočava crkva u Poljskoj. U ovoj zemlji se sada govori o dobrovoljnim izdvajanjima u visini od 0,5 posto procenata od ukupne dobiti što bi kako se procjenjuje iznosilo oko 33 miliona eura. No ni ovdje za to ne bi bilo garancije.

No crkva u SAD-u pokazuje da je moguće imati velike prihode i kada se prilozi daju na dobrovoljnoj bazi. Marcus Graulich, dekan Fakulteta za crkveno pravo na Papskom Univerzitetu u Rimu kaže da u SAD-u postoji vrlo dobro formiran sistem prikupljanja donacija od vjernika. Pa, ipak Katolička crkva u SAD-u je, kako on kaže, uvijek izložena opasnosti da određene izjave i svećenici mogu dovesti do toga da se smanji spremnost vjernika na davanje donacija.


Ljubav prema bližnjem na europski način

U brojnim drugim zemljama svijeta lokalne crkve ipak imaju probleme da podmire tekuće troškove. "Tako je slučaj da se biskupije u siromašnim zemljama često obraćaju europskim crkvama kako bi zamolile za pomoć", kaže Helmuth Pree. Prema njegovim riječima Njemačka je posebice veliki donator. Prema podacima njemačke Biskupske konferencije 2012. godine je u crkve u inozemstvu poslano oko 600 miliona eura iz njemačkih organizacija za pružanje pomoći, ali i iz biskupija i svećeničkih redova. Riječ je o prilogu, koji je najvećim dijelom nastao na osnovu donacija i skupljanja dobrovoljnih priloga, kaže Ulrich Poener, rukovoditelj odjela za svjetsku crkvu i pitanje migracija pri njemačkoj Biskupskoj konferenciji. "Udio crkvenog poreza u tome iznosi dobrih 60 miliona eura", kaže Poener.

U okviru partnerske suradnje tako se često pomažu određeni programi pojedinih dioceneza kao što su primjerice izgradnje škola ili zdravstvenog sistema. Riječ je o globalnom angažmanu. Tako primjerice jedna trećina doniranog novca ide za projekte u Latinskoj Americi, Aziji i Africi. "Pretpostavlja se da će Afrika i dalje dobijati na značaju", kaže Pree. Jer u međuvremenu su crkve u Latinskoj Americi i Aziji u boljoj financijskoj situaciji nego u Africi. "U Africi, koja se suočava sa porastom stanovništva, a pri tome i dalje sa velikim ekonomskim problemima, će pomoć vjerojatno i u narednim godinama morati biti izdvojena," kaže Peer.

Autori: Andreas Grigo / Zorica Ilić

Odgovorna urednica: Jasmina Rose