Od Sarajeva do Torina

Staze za skijanje na Bjelašnici su otvorene za brojne posjetioce. Turisti stižu iz svih krajeva bivše Jugoslavije, baš kao i nekada. Planine oko Sarajeva su svoj vrhunac u zimskom sportu dočekale februara 1984. Sarajevo je dvije nedjelje bilo u središtu interesa svijeta.

Deset godina nakon toga u regionu je malo toga podsjećalo na atmosferu olimpijskih igara. Bio je rat, granate VRS su padale po olimpijskom gradu, snajperi pucali na sve što se kreće. Nekada vedro i otvoreno Sarajevo tada je bilo samo spaljena ruina. Većina olimpijskih borilišta nije preživjela rat. Olimpijsko selo i ledena dvorana, gdje su nezaboravni Bolero plesali Jayne Torville i Christopher Dean, bili su potpuno razoreni. Borilišta oko Sarajeva su bile platforme sa kojih je po gradu djelovala artiljerija.

Za Edina Numankadića obje stvari, i rat i olimpijada, predstavljaju dio istorije grada. Numankadić je direktor obnovljenog Olimpijskog muzeja. Poseban odjel muzeja je odvojen kao uspomena na ratne godine. Tu su oštećeni eksponati iz nekadašnjeg muzeja, medju njima i jedna deformisana zlatna medalja. Ne treba izbrisati iz sjećanja najmračnije godine Sarajeva.

Na Bjelašnici, nasuprot tome, svi bi rado da zaborave te godine. Medju skijašima je čak i visoki predstavnik Pady Ashdown.

"Ovo je prelijepa planina. Ovo područje je od velikog značaja za skijaše iz cijele Evrope. Ovdje imate sve uslove za zimski sport, a nemate opasnost od lavina. Možete se skijati sigurno čak od samog vrha planine, okruženi prelijepim šumama."

Uz svo oduševljenje, čak ni Ashdown ne preporučuje kretanje bez vodiča. Oko pista još uvijek ima područja gdje ima mina. Ipak, radovi na povećanju smještajnih kapaciteta ne jenjavaju. Do kraja godine bi ovdje trebalo da ima mjesta za 3500 turista.

Bjelašnica je, ipak, izuzetak. Brojna druga olimpijska borilišta su još uvijek uništena. Opasno je i na Trebeviću, oko bob staze, gdje još uvijek ima mina. Ipak, za nove generacije, rat je prošlost. Budućnost Sarajeva, vjeruju oni, leži u turizmu.