Od italijanske kancone do kafanskih narodnjaka

Larisa Girotić, turistički tehničar u Italiji, završava odmor u Bosni i Hercegovini. Vraća se na “Apenine“: “Trebam položiti još dva ispita, španski jezik i pravo i nastavljam sa daljim radom u turističkoj ageniciji kao turistički vodič“. Bavi se pjevanjem, već je snimila i neke prepjeve talijanskih popularnih izvođača. I dok je boravila na odmoru u domovini, pjevala je, doduše sa malo drugačijim repertoarom.

“Ljeti pjevam u slobodno vrijeme. Imala sam nastupe: Tuzla, Gračanica, Velika Kladuša, a pjevala sam i po svadbama, sve što narod traži ja i pjevam“, govori kroz smijeh Larisa.

Susret sa rodnim krajem

I zaista, na svakom koraku su naši “gosti na domaćem terenu“. Senad Sprečić srdačno se grli sa rodicom Beskom Musić. Nisu se vidjeli punih deset godina, kada je ova četveročlana porodica preselila u kanadski Vinipeg. “Ništa se nisi promijenio. Malo sjedih u kosi, ali iz daljine sam te prepoznala. Dječaka ne bih mogla prepoznati, prošlo je puno vremena“, kroz suze govori Beska.

Hiljade je ovakvih susreta u ovim ljetnim danima. Senad govori kako su se snašli, ponavlja priču o radnom odijelu i pidžami koji su potrebni za opstanak u životu: “Opet zavisi kako se ko snađe, djeca rade i nije nam loše“.

Alen, njegov stariji sin, kao devetogodišnjak je otišao u Kanadu: “Nisam imao djetinjstva. Otišao sam kao dijete i , kako vidim, vratio sam se kao dijete, samo što sam malo stariji i ozbiljniji i vratiću se sigurno u Bosnu“. Susret sa rodnim krajem raznježi ove ljude, i kako stvari stoje, sljedeći susret će biti opet za deset godina. Tada će i Alena biti teško prepoznati.