Ocekivana pobjeda konzervativnih snaga

Pa ipak bilo bi pogresno govoriti samo o porazenima i pobjednicima. Ne samo zato sto je diskvalifikacija reformski - orjentiranih kandidata, uzrokovana odlukom Iranskog vjerskog vijeca, koje se pojavljuje kao zastitnik Islama, dovela do toga da biraci izgube pravu politicku alternativu. Ne, biracima je ocito bilo jasno, da politicki sistem u Islamskoj Republici, koja je proslavila 25 godina postojanja, jednostavno ne dozvoljava promjene.

Dva puta je Mohamed Chatami, kao reformski politicar, biran , velikom vecinom, na funkciju Predsjednika. Reformisti su na izborima za Parlament osvojili dvije trecine glasova. Ali sta im je to vrijedilo, kada nisu mogli ispuniti ocekivanja i nade koje se u njih polazu. Sve sto se konzervativcima nije dopadalo, oni su zabranjivali, bilo odlukama Iranskog vjerskog vijeca ili ukazom vrhovnog vjerskog vodje Ajatolaha Ali Chameneia.

Takozvani "Cuvari Islama" nisu ni morali skidati reformske kandidate sa izbornih listi. Vecina Iranaca ionako ne bi izasla na izbore. Reformisti bi i ovako i onako izgubili na izborima. No, to bi za njih bila dobra reklama. Ovako, oni su preuzeli ulogu zrtve, zaboravivsi da su izgubili birace, sto je opet programirano prirodom politickog sistema u zemlji.

Pitanje, koje se sada postavlja je "Sta i kako dalje?" Prognoza da ce se Iran vratiti u prve godine nakon Islamske revolucije, bila bi pogresna. Bez obzira na ishod izbora, konzervativci dobro znaju sta narod istinski zeli. Prije svega vise osobne slobode ali i radna mjesta. Stoga ce konzervativci morati sprovesti ono, u cemu su reformiste uspjesno sprjcavali: liberalizirati privredu, dovesti strane investitore i poboljsati medjunarodne odnose. Cak i sa Amerikom, koja u Iranu ima imidz satane. No i ako Bush bude ponovo izabran za Predsjednika, u Iranu ce se tokom narednih mjeseci puno toga promijeniti. Izmijenjena politicka slika Iraka i Afganistana primorali su i sluzbeni Teheran da preispita i izmjeni prioritete.