1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Oboriti putnički avion: Da ili ne?

Šta bi se desilo kada bi teroristi oteli putnički avion i zaletjeli se njime na cilj sa mnogo civila? Da li bi njemačka vojska smjela da obori takav avion? O tome za DW govori čovjek koji zastupa interese pilota.

Njemački Ustavni sud se od 2005. godine više puta bavio tom temom i postavio vrlo stroga pravila za takvu akciju. Sada vlada želi izmjene zakona i proširenje pravila. Tomas Vasman je predsjednik „Saveza posada mlaznih borbenih aviona“, organizacije koja se već godinama intenzivno bavi tim pitanjem.

DW: Gospodine Vasman, kako Vaš savez, koji zastupa interese vojnih pilota, ocjenjuje diskusiju o obaranju civilnih aviona koje bi teroristi mogli da upotrijebe kao oružje?

Tomas Vasman: U vrijeme crveno-zelene vlade smo zastupali gledište prema kome tako nešto u svakom slučaju treba da dobije pokriće u Ustavu. I imali opravdanu sumnju da to nije slučaj. To nam je Ustavni sud potvrdio. Otada je zadatak politike da hitno promijeni član 35 Osnovnog zakona da bi mogle da se raketiraju bar bespilotne letilice ili avioni u kojima se nalaze samo počinioci. Nadamo se da će piloti u takvim slučajevima izvršavati naređenja za koja postoji pokriće u Osnovnom zakonu.

Thomas Wassmann

Tomas Vasman (Thomas Wassmann)

Ali pilot borbenog aviona bi bio samo izvršilac naređenja. Zar bi i pored toga mogao da bude pravno gonjen?

Od kraja Drugog svjetskog rata, odnosno od osnivanja Bundesvera, vojnicima nije dozvoljeno da izvršavaju protivpravna naređenja. Ustavni sud je jasno konstatovao da je ubijanje nedužnih osoba u suprotnosti sa Osnovnim zakonom - a takav slučaj bi bilo obaranje otetog aviona punog putnika. U obrazloženju se kaže da procjena u slučaju „život protiv života“ nije dozvoljena. To znači da takvo naređenje ne smije da se izvrši, što dalje znači da ta do takvog naređenja uopšte ne bi smjelo da dođe. No, kada ne izvršite naređenje, to znači da ste odbili da ga izvršite. Ali, kada dobijete naređenje koje predstavlja povredu zakona, posebno ako se radi o činu ubistva, onda ne smijete da ga izvršite. To je dilema koju mora da riješi politika.

Kada bi sada pravno sve bilo pojašnjeno, da li bi pilot zaista ispalio raketu na avion u kome se nalaze samo teroristi?

To će na kraju uvijek biti odluka pilota na licu mjesta. Jer, kada dođe do povrede ljudi – kao na primjer u slučaju hica koji iz vatrenog oružja ispali policajac kao posljednje sredstvo samoodbrane – najprije se pokreće krivična istraga. Od toga niko ne može da ih zaštiti. Tu se utvrđuje da li je zaista postojala instrukcija. Da li je instrukcija zavedena u protokol događaja? Da li je onaj koji je dao instrukciju bio za to ovlašćen? Postoji, dakle, procedura koja mora da se poštuje. A na kraju sud donosi presudu. Pilot će morati da odgovara pred sudom i u skladu s tim i snosi posljedice.

Prema nacrtu o kome se sada diskutuje, ne smije se obarati avion sa nedužnim civilima. On može biti primoran da odustane od cilja ili da se hicima upozorenja prinudi na slijetanje. Da li će takve mjere zastrašiti teroriste?

Ja ne znam šta može da zastraši teroriste. Ali, činjenica je da je Ustavni sud presudio da procjena prednosti jednog ljudskog života u odnosu na drugi ljudski život nije dozvoljena. Život 200 putnika u avionu ne smije se stavljati na vagu sa životima 60.000 navijača na fudbalskom stadionu. Ta diskusija je zabranjena. Ostaje pitanje koliko će jedan putnički avion kao što je Erbas 380 ili Boing 747 biti impresioniran pokušajem nekog malog borbenog aviona da ga skrene sa puta – isto tako malo je impresioniran i kamiondžija koga na auto-putu vozač Smarta pokuša da potisne u drugu traku.

Ustavni sud je odlučio da naređenje o obaranju aviona smije da izda samo Savezna vlada. Sada se predlaže da o tome odlučuje samo ministar odbrane. Da li vaš savez ima primjedbe u vezi sa tom idejom?

Ako je zakon pravilno utemeljen, za nas nije važno da li će naređenje izdati čitava vlada ili samo jedan ministar. Nama je važno da nam propisi obezbijede dovoljnu zaštitu u naknadnom sudskom rasvjetljavanju događaja.

Autor: Aleksander Dreksel / Saša Bojić
Odgovorna urednica: Marina Martinović