1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Obnovljene džamije i crkve - ali povratka nema

S nadom za povratak u prijeratne domove, u Nevesinju se obnavljaju i džamije i crkve. Ipak, niti Bošnjaci niti Hrvati se ne vraćaju, a sve više Srba želi bolji život potražiti - negdje drugdje.

Dok vjerski velikodostojnici šalju zajedničke poruke pomirenja i suživota iz novoobnovljenih bogomolja pozivajući na povratak, džamije i crkve u Nevesinju ostaju i dalje prazne. Molitva se čuje samo za vrijeme najvećih blagdana kada iz Mostara, Sarajeva, susjedne Hrvatske ili europskih zemalja, pristignu Nevesinjci - Bošnjaci i Hrvati.

Nedavnim svečanim otvorenjem Careve džamije u samom središtu Nevesinja, obnovljenoj zahvaljujući i značajnoj inozemnoj pomoći, ponovno se postavlja staro pitanje - je li multukulturalnost opet dio ovog malog istočno-hercegovačkog gradića na granici Republike Srpske i Federacije BiH, a ako nije - zašto.

"Nažalost, vrlo malo Bošnjaka se vratilo u Nevesinje. U samom gradu sada žive samo dvije starije Bošnjakinje, a u okolnim mjestima također su ostali samo stariji. Lokalna zajednica ima razumijevanja za povratnike ali nema ulaganja u gospodarski razvoj, sela izumiru, djece nema", kaže za DW Mehmed efendija Čopelj, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Nevesinje.

Mehmed Čopelj, Aleksandar Ristić, Spaso Samardžić i Đuro Duka

Mehmed Čopelj, Aleksandar Ristić, Spaso Samardžić i Đuro Duka

On ima vrlo jednostavan i jasan odgovor na pitanje zašto je to tako. "Nema mogućnosti za zaposlenje i većina njih se odselila u Mostar ili europske zemlje", pojašnjava nevesinjski imam, "a, mezarja i obiteljske kuće posjete samo za vrijeme Bajrama. Ali, to nije samo problem Bošnjaka u Nevesinju, to je problem svih koji ovdje danas žive - ekonomija je nerazvijena i mladi ljudi odlaze za boljim".

Prošlost još nema čiste račune, a ...

U nevesinjskoj općini prije rata živjelo je skoro 2.800 Bošnjaka, koji su sačinjavali nešto više od 20 posto od ukupnog stanovništva, dok je Hrvata bilo oko 1,3 posto, točnije, 193. Tijekom rata ubijeno je 305 Bošnjaka i 12 Hrvata i još uvijek nisu pronađeni posmrtni ostatci 127 žrtava.

Sudske presude pokazuju da su zločini nekažnjeni. Zbog progona Bošnjaka i Hrvata osuđen je samo Krsto Savić, bivši načelnik 'Centra javne bezbjednosti Trebinje', dok je Vojislav Šešelj u prvostupanjskoj presudi Haškog tribunala oslobođen optužbi iako se teretio i za zločine nad stanovništvom nesrpske nacionalnosti u ovom gradu. Nepravomoćnom, ali oslobađajućom presudom, ogorčeni su Bošnjaci u Udruženju Povratkom za Bosnu i Hercegovinu.

Nevesinje

Nevesinje

Šerif Bojičić, predsjednik ovog Udruženja nedavno je kazao da je u Nevesinju postojala i Šešeljeva paravojna formacija, poznata kao 'Šešeljevci', koja je sudjelovala u ubojstvima, protjerivanju, mučenju i pljački Bošnjaka i Srba. Za ove žrtve, kako se čini, pravde još nema.

...sadašnjost u novim problemima

Danas se u samom Nevesinju i Hrvati i Bošnjaci mogu nabrojati na prste obje ruke, dok se u cijelu općinu, prema službenim statistikama, vratilo tek oko njih 102, unatoč obnovljenim i crkvama i džamijama. No, čini se da u Nevesinju danas pušu neki novi vjetrovi. Barem što se tiče međunacionalnih i dobrosusjedskih odnosa.

"Evo našeg imama. Molim da popijete nešto na naš račun", riječi su srdačnog dočeka za efendiju Čopelja u obližnjem caffeu. Ispijajući sok i kavu zbog posta i skorašnjeg blagdana Vaskrsa, mladi Nevesinjci Aleksandar Ristić, Đuro Duka i Spaso Samardžić uključuju se u razgovor o sivoj, nevesinjskoj zbilji i neizvjesoj budućnosti.

Imam Mehmed Čopelj: vrlo malo Bošnjaka se vratilo u Nevesinje

Imam Mehmed Čopelj: "vrlo malo Bošnjaka se vratilo u Nevesinje"

Kažu da je dobro da se obnavlja porušeno i umjesto ruševina niču nova-stara zdanja kao u nekadašnjem Nevesinju. Željeli bi da se može i više ali ove mlade ljude pritišću i puno "opipljivije" brige.

"Svatko tko ima neku rodbinu, prijatelje ili poznanike u nekoj razvijenoj zemlji odlazi jer ovdje posla i tvornica nema, a i oni koji rade - to je samo preživljavanje. Nema investicija ni zapošljavanja, nikakve perspektive ovdje", kaže Đuro, pokazujući na pusto "čaršijsko" šetalište, unatoč blizini velikog blagdana i očekivanoj živosti.

Nije živo ni oko Careve džamije. Osim svečanog otvaranja, kada su gosti bili i najviši predstavnici Pravoslavne i Katoličke crkve kao i predstavnici vlasti, ova džamija, jedna od najstarijih u BiH, prazna čeka Bajram.

"Tada pristigne 20 ili 30 vjernika. Ovako, običnim danom, tu je dva ili tri čovjeka. Ipak, živimo u nadi jer je za povratak i novi život potrebno puno više", zaključuje imam Čopelj.

Preporuka redakcije