Obilježen Vaskrs u obnovljenom hramu

Tumorno, prohladno, kišno jutro u Čapljini. U zoru, u sedam sati, zvuk crkvenog zvona s prošle godine obnovljenog sabornog hrama Vazdesenja Gospodnjeg, okuplja pravoslavne vjernike ispred ckve. Moleći s upaljenim voštanim svijećama u rukama, obilaze oko crkve. Otac Danilo Boro predvodi litiju. Svečana vaskršnja liturgija, prva nakon rata, okupila je stotinjak pravoslavnih vjernika iz Čapljinske parohije u obnovljenoj pravoslavnoj  crkvi.

„Ovo je praznik pobjede života nad smrću. Neka nam Gospod da, da se radujemo ovom velikom hrišćanskom prazniku, kako što je vaskrsenje Hristovo. I kako što je vaskresenje našeg gospodina žalost apostola pretvorilo u radost, neka i nama ovaj praznik da, da se sve naše životne patnje i poteškoće, sve naše žalosti pretvore u radosti“, kaže u propovjedi vjernicima, čapljinski paroh Danilo Boro.

„Ovo je prvi put da se proslavlja Vaskrs, ovako pred crkvom od kako smo se vratili. Slavimo u tišini i miru s našim ocem Danilom, jer on nam je glavna karika, koja nas okuplja, kaže za Deutsche Welle Draško Milivoj.

Mnogo mladih dolazi u crkvu

U svoje domove vraćaju se uglavnom stariji ljudi. U pravoslavnom hramu u Čapljini, koji je obnovljen na stotu godišnjicu postojanja, je i staro i malo, ima i djevojaka i mladića i djece.

„Dolaze mlađi, što je i meni drago jer ja to prije nisam radio. U mene je prije rata uvjek bilo znaš ono Tito, partija, Tito. Slabo smo mi držali do naše crkve, a evo sad vidim mlađeg svijeta ima dosta. Neka, nek´ svak' poštiva svoju vjeru, Bože moj, a nek' ne dira tuđu, veli Draško.
Liturgija je trajala skoro dva sata. Djeci je već bilo dosadilo, a onda im je osmijeh na lica vratio otac Danilo, pozvavši vjernike na kraju liturgije na cjelivanje križa i darivanje kruhom i vaskršnjim jajima. A onda u gostoprimnici u parohijskom domu, čestitanje, uz padišpanju, kolače, jaja, rakiju ili sok.

„Ja sam se vratio ima nekih godinu dana. Obnovili mi kuću, a ja uveo vodu, struje još nemam. Al opet u svom je najljepše. U Trebinju sam živio kao postanar, ovo ministartvo izvbeglica davalo nam 200 maraka, pa smanjili na 60. Šta ćeš s tim, ništa, priča nam stariji povratnik u Tasovčiće pa se okrenu prema parohu: Pope Danilo dosta svijeta danas se okupi? -  A neka, hvala Bogu, pa i treba ,Vaskrs je, odgovara mu otac Danilo.

Malo posla za povratnike

Prije rata u čapljiskoj općini živjelo je oko 3.500 Srba, što u gradu, što u selima Tasovčići, Klepci, Prebilovci, Gabela, Rječice. Nakon obnove pravoslavne crkve primjetan je već broj povratnika.

„Danas sveštenika prima 150 domaćinstava, kaže otac Danilo. Posla malo ima za svakog, a pogotovo za povratnike, jer se nakon toliko godina pokidaju veze, ali ljudi imaju svoja imanja, zemlju, pa uglavnom od toga  žive“, veli paroh Danilo Boro. „Odnosi sa susjedima Hrvatima su ´normalizirani´. Međusobno se komunicira i postoji dobra volja među ljudima“, kaže.

I Nebojša Domazet potvrđuje: „Odnosi s Hrvatima i Muslimanima su dobri, a za posao kako se tko snađe.“ Njegov prijatelj Draško dodaje: „Od kako sam ja došao nikakvih problema nije bilo. Češće se sporečkamo mi između sebe nego s komšijama“, veli.
Nakon čašćenja u gostoprimnici Parohijskog doma, vjernici krenuše svojim kućama, nastaviti slaviti Vaskrs.

„Vaskrs proslavljamo s rodbinom, prijateljima, kumovima, s komšijama. Tucaju se jaja i znate kako, praznična je atmosfera. Dobro se pojede, čaša vina, piva i onda od kuće do kuće, a i zapjeva se. Napravi se malo bolji ručak jer može ti doći komšija da ti čestita i bezbeli da ćeš ga svrnuti“, vele Draško i Nebojša.  A vaskršnje jutro, objašnjava nam Draško, počinje čestitatnjem: „Hristos Vaskrese“, a on odgovara, aj´ sad ti Nebojša kaži: Vaistinu vaskrese.

Autor Milan Šutalo

Odg, urednica: Belma Fazlagić-Šestić