1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Obamino balansiranje u stilu Angele Merkel

Barack Obama je posjetu Estoniji iskoristio da bi odaslao poruke u tri pravca: prema SAD-u, Moskvi i Istočnoj Evropi. Njegove oprezno izgovorene riječi su izgledale kao da ih je izgovorila Angela Merkel.

Razloge, zbog kojih je američki predsjednik Barack Obama posjetio Talin kratko uoči samita NATO-saveza, lako je pronaći. Jedan od najvažnijih je kriza u Ukrajini, koja je izazvala uznemirenost u baltičkoj državi članici Alijanse. Estonija je posebno zabrinuta. Ne samo zbog granice ka Rusiji, nego i zbog velikog broja Rusa koji žive u ovoj maloj zemlji.

Uz to, Estonija za Vašington predstavlja primjer koji se može pokazati ostalim člancama NATO-a. Ona je, osim Velike Britanije i Grčke, jedna od malobrojnih članica Alijanse koja u svrhu odbrane izdvaja predviđenih dva posto od brutodruštvenog proizvoda. Na kraju, Estonija se pod predsjednikom Toomasom Hendrikom Ilvesom dokazala kao pouzdan partner SAD-a, posebno na polju "cyber" sigurnosti.

Michael Knigge

Michael Knigge

Ako se sagledaju sve ove činjenice, Obamin prvi cilj je da umiri Estoniju i druge baltičke države. On je, s obzirom na sve agresivnije ponašanje Rusije, još jednom obećao državama "istočnog krila" NATO-a da će Vašington biti na njihovoj strani. Nisu samo Estonci očekivali da će Obama tom prilikom izričito spomenuti član 5 Ugovora o formiranju NATO-a. Tu se navodi da se napad na jednu članicu saveza smatra napadom na sve i da će time biti isporovcirana zajednička reakcija svih članica Alijanse.

Na određeni način Obama je i odgovorio na ove želje zemalja na istoku Evrope. On je obećanje o sigurnosti Estonije nazvao "nesalomljivim, čvrstim kao stijena i vječnim" te iznio dodatno obećanje: "Vašu nezavisnost ste jednom izgubili. Sa NATO-savezom vam se to nikada više neće desiti ."

Različiti signali

Ako neko zna da djela govore više od riječi, onda su to zemlje na istočnim granicama Alijanse. One su od NATO-a tražile vidljivu reakciju na promijenjenu sigurnosnu situaciju u neposrednom susjedstvu. I dobile su je - na neki način. Obama je obećao stacioniranje dodatnih američkih zračnih snaga. Obećao je i da će izvršiti pritisak na ostale članice saveza da što duže budu prisutne u regionu i da se osposobe dodatne trupe za brzu reakciju. Ipak, Obama je izbjegao da izađe u susret zahtjevima za uspostavom stalnih vojnih baze u regionu ali i zahjevima da se definitivno raskine Sporazum NATO-Rusija.

Na publiku na Baltiku Obami nije bilo teško ostaviti utisak svojim obećanjima da će se, ako zatreba, suprotstaviti Rusiji koja nastoji da poveća svoj uticaj. Mnogo teže je bilo tu poruku prenijeti i onima koji su također pratili njegovu posjetu Estoniji - Rusima u Kremlju. Obama je pokušao metodom mrkve i štapa. Upozorio je Rusiju: agresija na Ukrajinu je kontraproduktivna. Istovremeno je rekao da bi Zapad pozdravio jaku Rusiju - ako bi se ona povukla iz Ukrajine. On je kritike na račun Moskve iznio na vrlo oprezan i odmjeren način, izbjegavajući zapaljivu retoriku. Na taj način nije podigao toliko prašine koliko su očekivali lideri istočnoevropskih država.

U stilu kancelarke

Treća grupa koja je pažljivo slušala njegove riječi bili su američki poslanici iz tabora konzervativaca , poput republikanca Johna McCaina. Oni već dugo Obami prebacuju da po pitanju krize u Ukrajini previše oklijeva i ne nastupa odlučno protiv ruskog predsjednika Putina. Javnost u SAD-u ne dijeli to mišljenje. Ona u konfliktu Rusije i Ukrajine ne vidi direktnu prijetnju sigurnosti SAD-a. U nedavnoj anketi Amerikanci su pokazali da od islamističkog terora, Iranskog atomskog programa, pa čak i od atomskog programa Sjeverne Koreje strahuju više nego od zbivanja u istočnoj Evropi. Zbog toga direktna konfrontacija sa Rusijom ili snažniji angažman SAD u regionu nisu opcija za djelovanje.

Stoga je Obama, imajuči u vidu publiku u SAD, ali i drugdje, ponudio od svega po malo: osjećaj da je uticaj Vašingtona još uvijek važan u cijelom svijetu, oštre riječi u pravcu Moskve, ali ne i konkretna vojna obećanja koja bi SAD, kao što je predsjednik rekao, "uvukla u još jedan regionalni konflikt". Drugim riječima: Obama se ne upušta u rizik. Iz njemačkog ugla gledanja, njegove pažljivo izabrane riječi, uz izuzetak nekoliko melodramatičnih momenata, izgledale su kao da potiču iz pera kancelarke Angele Merkel.

Njegovi brojni kritičari će Obamina obećanja izrečena u Talinu nazvati "mlakim" i prebaciti mu da igra samo na sigurno. Ali, s obzirom na neizvjesnu situaciju u Ukrajini, kompleksan proces donošenja odluka unutar NATO-saveza i trezveno razmišljajući na globalne izazove i o onome što je ostavio kod kuće - predsjednik SAD je učinio tačno ono što bi mu savjetovao onaj ko mu misli dobro.