1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Obamin pucanj u prazno

Naftna katastrofa u Meksičkom zalivu veća je nego što se pretpostavljalo. Ona je bila povod zbog kojeg se američki predsjednik obratio naciji iz Ovalnog ureda. Govor međutim nije bio ništa posebno.

default

Prvo obraćanje naciji iz Ovalnog ureda

Kada se jedan američki predsjednik obrati naciji iz Ovalnog ureda, onda je posrijedi nešto vrlo ozbiljno. Richard Nixon je sa tog mjesta objavio svoju ostavku, Ronald Reagan tješio je naciju nakon eksplozije svemirskog šatla "Challenger", a George W. Bush objavio početak rata u Avganistanu i Iraku. Naftna katastrofa u Meksičkom zalivu bez sumnje ima fundamentalni značaj za SAD.

Ali ako je govor američkog predsjednika trebao predstavljati ulazak u novu eru i signalizirati novi kurs politike u oblasti energije, onda je on promašio svoj cilj. Barak Obama u svom govoru nije rekao ništa novo. Njegov pokušaj da se opravda i riječi da je vlada sve uradila, kako bi ublažila katastrofu, nije zvučao ubjedljivo. Mnoge komune u Meksičkom zalivu čekaju na pomoć a, kako piše New York Times, okolnosti koje prate borbu protiv naftne katastrofe su više nego haotične.

Bezobzirni BP

Obama je u svom govoru britanskom koncernu British Petroleum prebacio "bezobzirnost". On se nije odvažio da previše prokomentira izvještaje o stanju na naftnoj platformi pred eksploziju, od kojih se diže kosa na glavi.

Ni osnivanje neovisnog Fonda, iz kojeg bi se isplaćivala odšteta pogođenim katastrofom, nije nikakva novina. U Bijeloj kući niko nije želio odgovoriti na pitanje, ko treba da imenuje neovisnog upravitelja tim fondom. Rečeno je da se to mora riješiti u srijedu, nakon razgovora sa šefovima BP-a. To znači da je američka administracija u borbi protiv naftne katastrofe i dalje upućena na saradnju sa onim, koji ju je uzrokovao.

Pravilno je što je američki predsjednik naglasio neophodnost novog kursa u energetskoj politici, iako bi to moglo probuditi duhove među republikancima, ali i u Demokratskoj partiji. Naftna katastrofa je vidljiv dokaz pogrešne energetske politike i zaštite okoliša. Ali ako se Obama busa u prsa, signalizirajući da će obnovljivi vidovi energije u njegovoj administraciji doživjeti pravi "boom", to je samo pola istine. Tako proizvodnja struje uz pomoć energije vjetra stagnira, nakon procvata 2009. Razlog je što su banke puno opreznije u davanju kredita. Osim toga nedostaje i politička potpora za subvencijama u ovoj oblasti.

Mali iskorak u mučnom procesu

Barack Obama počinio je istu grešku kao i na polju zdravstvene politike. Balansira i najprije želi da čuje prijedloge od partnera. Beskonačne diskusije neće ga daleko odvesti. No, vrijeme je za djela. Obraćanje naciji iz Ovalnog ureda nije bio neophodni kvantni skok u američkoj energetskoj politici, nego u najboljem slučaju mali iskorak u sporom i mučnom procesu.

Autori: K. Bergman/J. Rose

Odg. urednik: Z. Ilić